Foto: Micaela Liwko Mileta Foto: Micaela Liwko Mileta

Prošle godine Micaela je posjetila Hrvatsku kako bi upoznala svoju obitelj. Bakinu obitelj, kao i rodbinu njezinoga djeda Srećka Milete, koji je rođen u Boliviji, no sin hrvatskog doseljenika iz Pitva, na otoku Hvaru.

- Moj djed, poput njegovih sedmero braće i sestara, rođen je u Boliviji u gradiću Samaipata. Njegov otac Srećko Mileta odlučio se ondje nastaniti 1928. godine, budući da je smatrao da je Samaipata poput rodne Pitve, ali da mu “samo fali more”. Nakon što je prešao Atlantski ocean, stigao je u Čile, a zatim otišao u Boliviju. Bio je  oduševljen Samaipatom. Postao je gradonačelnik, sadio je vinove loze i pravio vina, ali najvažnije naslijeđe koje je ostavio u Samaipati bilo je populariziranje odojka na ražnju, tipičnog jela hrvatske gastronomije koje je danas prepoznato kao tipično jelo Samaipate. Recept se prenosi s koljena na koljeno i danas moji ujaci nastavljaju tu tradiciju - ističe Micaela.

Njezin djed Srećko Mileta završio je medicinu u Córdobi u Argentini, sa užom specijalizacijom iz anesteziologije.

- Tijekom studentskih dana djed je živio u sobi koju mu je unajmio čovjek porijeklom iz  Postira na otoku Braču. Taj je čovjek bio moj pradjed Stanko Škarić, otac moje bake Ivane. Sa samo nekoliko godina moja baka Ivana, njezina majka i brat blizanac, rođeni kada je započeo Drugi svjetski rat, tijekom nacističke okupacije napustili su Hrvatsku u ratnom tenku s putovnicama Crvenog križa. Otišli su u Genovu, gdje je bila obitelj majke moje bake. Kad su se napokon uspjeli ponovno sresti, oprostili su se od roditelja, braće i ujaka na starom kontinentu - prepričava.

Obitelj Škarić se 1947. godine preselila je u Južnu Ameriku kako bi započela novi život.

- Stigli su u luku Buenos Aires, a konačno im je odredište bio grad Cochabamba u Boliviji, gdje ih je čekao rođak. No, nakon nekoliko godina odlučili su se preseliti u Córdobu u Argentini - kaže.

Brač, Postire

Micaela Liwko Mileta

6 fotografija

- S 19 godina moja je baka Ivana otišla na odmor posjetiti svoju rodbinu u Hrvatsku na nekoliko mjeseci, ali je ostala živjeti u svojoj domovini gotovo deset godina. Kad se vratila u Argentinu, otkrila da je student medicine, Bolivijac hrvatskog podrijetla, iznajmljuje sobu u svojoj kući. To je bio moj djed Srećko Mileta. Moja je majka potomak Hrvata s majčine i očeve strane, moglo bi se reći gotovo slučajno - pojašnjava.

Umjesto nekoliko dana, Micaela je bila prisiljena provesti nekoliko mjeseci u Hrvatskoj. Ali osjeća se vrlo ponosno što je upoznala domovinu svojih predaka.

- Za mene je velika radost što sam mogla biti u Hrvatskoj, iako su se moji planovi za povratak u Argentinu neprestano mijenjali tijekom pet mjeseci. Rođaci moje bake smjestili su nas prvo u Split, a zatim na Brač. Tom sam prilikom upoznala Postire. Zeleno obojeni prozori podsjetili su me na to kako mi je baka opisivala tipične hrvatske kuće. Bilo je vrlo uzbudljivo moći biti tamo zajedno sa svojim ujacima. Posjetila sam i kuću svog pradjeda Srećka Milete u Jelsi, na otoku Hvaru. Ovaj posjet bio je kraći, ali jednako uzbudljiv, tamo sam mogla upoznati svoju rodbinu Mileta s kojom sam dijelila vrlo ugodne trenutke.

Biti u Hrvatskoj pomoglo mi je da shvatim zašto moja baka toliko voli ići na kavu ili zašto smo moju prabaku zvali nona (a ne nonna, kao na talijanskom). Pula je još uvijek na čekanju, ali to će biti odredište koje ću uključiti u sljedeće putovanje. Srećom, u tom sam se kontekstu mogla vratiti u Argentinu kako bih bila blizu svoje bake Ivane, pijući kavu kod kuće, dok smo nastavili pohađati online satove hrvatskoga jezika i razgovarati o svojim iskustvima s putovanja - zaključuje Micaela Liwko Mileta.