Povjesničar Ivo Banac. (Foto : snimka zaslona) Povjesničar Ivo Banac. (Foto : snimka zaslona)

Ivo Banac rođen 1947. u Hrvatskoj, u Dubrovniku, već s 12 godina odlazi s majkom u Sjedinjene Američke Države, gdje se pridružuju ocu i suprugu koji je onamo emigrirao još 1947. U SAD-u, u New Yorku, pohađa gimnaziju Loyola, a potom 1969. završava studije na Sveučilištu Fordham. Magistrira već 1971. te doktorira 1975. Na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, u Kaliforniji.

Nedugo nakon toga započinje njegova akademska karijera u SAD-u. Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca, zatim docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale. Nakon umirovljenja Banac je bio profesor emeritus povijesti Sveučilišta Yale, a na tom je sveučilištu bio u dva mandata predstojnik (Master) Pierson Collegea.

Od 1995. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti, poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu. Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU. Od 2018. godine je profesor mentor doktorandima povijesti Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, a bio je i počasni pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST). Također, počasni je građanin Sarajeva od 2004.

Cijelog svog života Ivo Banac je bio svojevrsna akademska poveznica između SAD-a i Hrvatske, u kojoj se nakon osamostaljenja Republike Hrvatske i politički aktivirao. Godine 2003. je izabran za predsjednika Liberalne stranke, koju napušta dvije godine kasnije. Bio je i ministar za zaštitu okoliša i prostornog uređenja u Vladi RH, zastupnik u Hrvatskom saboru, te predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.

Bio je ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske (2003.). a u sazivu Hrvatskog sabora (2004.-2007.) zastupnik. Posebno je značajan Bančev publicistički opus kojim je on ostavio trajan trag u našim društvenim znanostima, posebice historiografiji. Autor je i urednik niza knjiga, članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Među najznačajnijima je monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984., nagrađena nagradom ''Wayne S. Vucinich'' za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine) te studija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988., nagrađena nagradom ''Josip Juraj Strossmayer'' za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine).

Banac je bio i član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac. Bio je i urednik znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU-a od 1990. godine. Počasni je građanin Sarajeva od 2004. godine. Posljednjih deset godina održavao je Ljetnu školu Sveučilišta Yale u Dubrovniku.

Odlaskom Ive Banca hrvatska, američka pa i svjetska akademska zajednica izgubile su velikog stručnjaka za noviju povijest jugoistočne Europe, posebice naših krajeva, te do samoga kraja neumornog borca za istinu i demokraciju.