Bunjevačke papuče (Foto: snimka zaslona/facebook) Bunjevačke papuče (Foto: snimka zaslona/facebook)

Danas je Dejan Kovač velemajstor u izradi papuča, a zvanje je stekao na izložbama ručnih radova i rukotvorina Vojvodine. Sama izrada papuča potiče iz vremena kada su na ovim prostorima boravili Turci, koji su donijeli, do tada, nepoznate zanate. Na bunjevačkim ženskim papučama i danas se  vidi utjecaj i miješanje istočne i zapadne civilizacije. Tehnika izrade papuča preuzeta od turskih Terlukčija (majstora izrade svečane obuće) dok je način ukrašavanja papuča preuzet s europskih dvorova. Koristili su se najskuplji materijali, lionska svila, pliš, brokat, a vrhunske i nadaleko cjenjene bunjevačke vezilje vezle su na papučama umjetnički vez, srebrnim ili zlatnim koncem. Vezilje su svoju marljivost, strpljivost i ogromnu ljubav prema svom rodu utkale u bogatu i raskošnu nošnju, ali i u papuče koje su bile statusni simbol. Naime, što je više mlada cura imala u svom štafiru (djevojačkoj opravi) papuča bila je bolja prilika za udaju. Papučoši su u Bačkoj svoj procvat doživjeli prije Prvog svjetskog rata i između dva rata kada je u Subotici bilo registrirano više od pedeset pedesetak majstora.

 

Dejan Kovač ( snimio Josip Stantić)

Dejan Kovač ( snimio Josip Stantić)

0:50:03

Danas tradicionalne bunjevačke papuče naručuju obitelji koje podržavaju, cijene i poštuju bogatu kulturnu baštinu svojih predaka, ali do materijala za izradu tih papuča danas je jako teško doći. Nema dovoljno goveđe kože- krupona od kojeg se izrađuje donji dio papuče, kvalitetne i originalne lionske svile, niti pliša. Za izradu papuča koriste se prirodni ekološki materijali – meko drvo topole za izradu peta, drveni "gleng" za ukrućivanje papuče, vuna za punjenje na koju naliježe peta. Za šivanje papuča koristi konac zvani "fonal od kudelje". Za izradu gornjeg dijela papuče nekada se koristila svinjska koža, a ja danas umjetna. Alat koji se koristi za izradu papuča nerijetko je star i više od stoljeća. Dejan se nada da će doći vrijeme da će ovaj stari zanati biti pod zaštitom države, te time potaknuti opstanak obrtnika koji predano rade na očuvanju bogate bunjevačke kulturne baštine, a do tada oni opstaju isključivo zbog velikog entuzijazma i ljubavi.