(Foto: screenshot/npkrka.hr) (Foto: screenshot/npkrka.hr)

Na litici samotvornoj stijeni,

Iznad Krke, što se u vis koči,

Među Slapim, što ih Krka gradi

I s Visovcem što ti oči mami.

Suri oro gdje bi otpočivo

Dok bi svoga očekivo plijena

Grad saviše plemići Svačići

Preko tisuć ima tome ljeta

Na kamenu jer ga sagradiše

I Kamičak mu ime nadjenuše...

... pjevao je 1928. fra Klement Bušić. Prema legendi, u gradu Kamičku, podignutom iznad klisure nad Krkom, na području Miljevaca, uz rub sela Brištane, rođen je Petar Svačić, posljednji kralj hrvatske krvi. Po njemu se oranice podno ove utvrde nazivaju Svačice. Godine 2002., u povodu proslave 900. obljetnice njegove pogibije, podignut mu je spomenik na vrhu Visovačke brine, rad akademskoga kipara Kažimira Hraste. Pogleda uprtog u Visovac, kralj u jednoj ruci drži mač, u drugoj štit. Pored mjesta na kojem je postavljen spomenik uređen je vidikovac Visovac u sklopu NP Krka.

Kralj Petar Svačić (Snačić) u hrvatskoj povijesti, književnosti i umjetnosti ostao je zapamćen kao zadnji narodni hrvatski kralj, od naroda izabran, za narod poginuo. Malo je podataka o njegovu životu. Dvojbeni su i mjesto i vrijeme njegove smrti, a i podrijetlo: je li Svačić, Snačić ili Kačić. Ipak, osnovni povijesni tijek je poznat, a donosi ga dr. sc. Anđelko Mijatović u Spomen-knjižici u povodu proslave 900. obljetnice posljednjeg kralja hrvatske krvi.

Kada je 1089. godine umro kralj Zvonimir, nastala je kriza oko hrvatskog prijestolja. Većina Hrvata za kralja je izglasala boležljivog sinovca kralja Petra Krešimira IV., Stjepana II. Trpimirovića, a manji dio okupljen oko Zvonimirove udovice kraljice Jelene Lijepe zagovarao je za hrvatskog vladara ugarskog kralja Ladislava. Dvije godine kasnije, nakon smrti Trpimirovića 1091. kada izumire ta narodna kraljevska loza, većina je Hrvata stala uz kraljicu Lijepu i njezina brata, dok se manji dio protivio prihvaćanju tuđina za vladara. U takvim prilikama Hrvati južno od Gvozda, u kraljevini Hrvatskoj, za svoga su kralja izabrali domaćeg čovjeka Petra, koji je stolovao u Kninu. Ugarskoj vojsci, kojoj je na čelo stao kralj Koloman, 1097. u sjevernom podnožju Gvozda suprotstavio se kralj Petar sa svojim snagama. U sukobu je njegova vojska potučena a on sam je poginuo. Nakon što je Koloman 1102. priznao cjelovitost Hrvatskog kraljevstva od Drave do Jadrana sa svim njegovim zakonima i državnim institucijama, Hrvati su ga priznali za svog vladara i svoj međunarodni suverenitet ugradili u zajednicu s Ugarima.

(iz Spomen-knjižice u povodu proslave 900. obljetnice posljednjeg kralja hrvatske krvi, Visovac – Miljevci, Božić 2002.) 

Slika pogibije Petra Svačića (screenshot/HRT)

Ispod Gvozda na umoru,

Dok se sumrak zemlje hvata,

U večernju jote zoru

Mrije zadnji kralj Hrvata.

(Vladimir Nazor, Petar Svačić.)