(Foto: screenshot/HRT) (Foto: screenshot/HRT)

Sanja Kregar došla je u Nizozemsku 1981 kao diplomantica stomatologije, da bi radila na znanstvenim istraživanjima. Nakon nekoliko desetljeća, odlučila je pokrenuti nešto sasvim drugo: izdavačku kuću koja prevodi hrvatske književnike na nizozemski jezik.

U blizini mjesta na kojem se susrećemo u centru Amsterdama je knjižara u kojoj su izloženi njezini prijevodi. 

Sanja Kregar (Foto: screenshot/HRT)

- Ovo je jedna knjižara za sladokusce, tu dođu ljudi koji zaista vole čitati.. ponekad imamo prezentacije. Naša se izdanja mogu svugdje kupiti, ali nisu svugdje izložena, kao tu... - govori Sanja, osnivačica tvrtke KLIN (Hrvatska literatura u Nizozemskoj). 

(Foto: screenshot/HRT)
 

Izdala je 15 knjiga vlastitih prijevoda, a odnedavno prevodi dječje knjige. Neke su doživjele više izdanja, neke su dostupne kao e-knjige. Što ju je motiviralo na prijevode?

- Naletjela sam na klub obožavatelja Gorana Tribusona i pomislila da te knjige moraju biti dostupne na nizozemskom. Zanimala sam se malo oko dostupnosti hrvatske literature na nizozemskom i vidjela da je praktički nema. Htjela sam omogućiti nizozemskim čitateljima da dođu uopće u kontakt s modernom hrvatskom literaturom - kaže.

Sanja ide tri puta godišnje u Hrvatsku: - Tako je to cijelo vrijeme otkad sam došla kao studentica, ovdje sam organizirala poslije život, tu su došli posao, kuća... tako da je za mene Hrvatska uvijek ostala na razini bajke, a ovdje je bio stvaran život. Imam dvoje djece, muž ima još troje, imamo šetero unučadi... Moje su kćeri napola Hrvatice, one govore hrvatski, no već u drugoj generaciji to se pomalo gubi.

Većinu životra provela je na kraju u - Nizozemskoj, i više ne razmišlja o trajnom povratku u Hrvatsku. Zato su tu prijevodi, pokušaji da se povežu dvije nacije. Prizemlje svoje kuće na nizozemskim kanalima pretvorila je u skladište hrvatske literature.

U prevođenju joj je znatno pomogao rječnik- jedini- hrvatsko-nizozemskii koj je napisao još jedan Zagrepčanin koji je u Nizozemsku doselio osamdesetih godina prođloga stoljeća. - Došao sam 1986. u bivšoj je Jugoslaviji bila kriza, nisam vidio perspektivu, odlučio sam sreću isprobati u inozemstvu... Amsterdam mi je bio ideal liberalnoga grada još iz hipijevske faze, a prijatelj iz Švedske rekao mi je da se u luci može dobrp zaraditi... Htio sam zaraditi 15000 maraka i otvoriti obrt sa stricem u Hrvatskoj, ali sam ostao - kaže Radovan Lutz Lučić, autor Hrvatsko-nizozemskog rječnika.

Radovan Lutz Lučić (Foto: screenshot/HRT)

Radio je kao čistač, građevinac pa konobar, a kad je došla gospođa da organizira oproštajnu večeru za profesora Stanka Lasića koji je na amsterdamskom sveučilištu vodio studij slavistike, saznao je da se to tamo može studirati i upisao se. Tako se počeo baviti leksikografijom, što je okrunio kapitalnim izdanjem hrvatsko-nizozemskog rječnika na izdavanje kojega je čekao 17 godina.

- Nitko nije htio dati sredstva. Nizozemci su se još držali "srpskohrvatskog" kao jednog jezika i nisu htjeli dati novce za hrvatski rječnik jer su mislili da će ih onda netko tražiti novac za srpski. Bilo je problem dokazati da na leksikografskom nivou to svakako nisu isti jezici. Imao sam sreće da se kolegica iz Beograda bavila istom idejom pa smo uspjeli objaviti dva rječnika u okviru istog projekta - govori Lutz Lučić.

(Foto: screenshot/HRT)

Pomogao mu je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba tadašnje ravnateljice Dunje Brozović: - Da je to izašlo 90-ih kad je bio velik broj izbjeglica i kojima je to trebalo, mislim da bi imalo bolju prođu, no mislim da se to jako slabo prodaje.

Lučić je inače praunuk poznatog kompozitora, turopoljskoga župana i predsjednika družbe hrvatskog zmaja Franje Lučića - koji je organizirao preseljenje kosti Zrinskog i Frankopana u zagrebačku katedrealu 1919.. Praunuk velikog domoljuba danas živi u pečalbi, ali njegov je posao ipak vezan uz izučavanje i uzdizanje hrvatske kulture i hrvatskog jezika.