Robert Mareković u Gracelandu (Foto: privatni album) Robert Mareković u Gracelandu (Foto: privatni album)

Odgajan kao katolik u vremenima kada to nije bio najpopularniji izbor, odrastao sam uz saznanje da je Božić slatka tajna koju ne moraju baš svi znati. Svaki Badnjak, od ranog jutra, naš obiteljski kvartet bio je u pogonu, i dok je sestra pomagala Mami oko kuhinjskih poslova, moje je bilo izglancati zajedničku bratsko-sestrinsku sobu. Iako nisam bio veliki pobornik čišćenja, na taj svečani dan ništa mi nije bilo teško. Kako se dan razvijao, stan je bio sve čišći, hrana sve ukusnija, lica sve veselija, dok se predvečer kitio bor. Iz meni nepoznatog razloga, nekoliko godina zaredom na sam Badnjak popodne se prikazivao prvi film grupe The Beatles "A Hard Day’s Night", tako da je i on postao idomom naše Badnje proslave. Prije večere ispod bora su osvanuli darovi koje smo otvarali u ponoć, dok se za stol sjedalo tek kada smo obukli naša najbolja odjevna izdanja. Nakon večere gledao se televizor i čekala ponoć. Sve je bilo nekako posebno, svečano, čisto i toplo. Obiteljski.

Sve do kraja osamdesetih godina proslave Božića nisu bile masovne u Lijepoj našoj. Kada se počelo nazirati stvaranje samostalne Hrvatske, ljudi su iz svojevrsnog bunta počeli puniti crkve i oslobađati katoličku tradiciju koja je bila zatomljena tijekom vladavine bivše socijalističke države. Odrastavši uz idole kao što su Frank Sinatra ili Elvis Presley, slušanje blagdanskih pjesama bilo mi je prirodno te blisko. U tim vremenima strane božićne pjesme nisu se pretjerano emitirale u našim medijima, dok su tek rođenjem Lijepe naše domaći pop izvođači počeli snimati adventski materijal. Moja matična grupa Fantomi bila je među prvim izvođačima koji su snimili blagdanske kompozicije na materinjem jeziku, dok sam tekst za pjesmu napisao usred kolovoza na temperaturi od 35 stupnjeva. Naravno, riječ je o pjesmi "Sretan Božić svakome" koja je u međuvremenu postala idiomom proslave u Hrvata, a kako sam veliki ljubitelj adventa to me čini neizmjerno ponosnim.

Uza sve nevolje koje su nas zadesile tijekom ove nesretne godine, ostat ćemo i bez prave, ili bolje rečeno bez željene proslave Božića. Zagreb je posljednjih godina u vrijeme ljubavi i mira postao omiljenom destinacijom stanovnika južne Europe, nudeći dinamičan i glazbeno kvalitetan program. Tijekom adventa, kako bi rekao Rundek, Zagreb je izgledao kao: "Grad koji je dobio luku". Nakon što je godinama Glavni grad bio tek tranzicijski zanimljiv, Zagreb je napokon postao željeno zimsko turističko odredište, što je u konačnici pomoglo i rođenju ljetnog turizma pod Kaptolom. Ove godine, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj, neće biti kućica, gužve, proslava i veselih nota koje odzvanjaju ulicama. Kovid Grinch je ukrao Božić kakvog poznajemo. Ali…

Ovo zlo i zatvaranje nas je već naučilo kako se možemo okrenuti bazičnim postavkama koje nam ovo božansko čudo zvano život dalo. Intimnija druženja, zatvoreni prostori i okretanje obitelji su realnost ovogodišnje proslave. Mora li to biti nužno loše? Da, naravno, žao mi je ugostitelja, glazbenika i DJ-a, ali kad je već tako, izvucimo ono najbolje iz ove sulude situacije. Ograničavanje koje nas dovodi do egzistiranja u malom krugu ljudi, pomaže nam da se više posvetimo bližnjima; probajte se sjetiti kada ste uistinu sjeli sa svojim roditeljima, sestrom ili bratom, i prozborili više od predvidljive konverzacije: "Jesi li dobro i da li te što boli?". Sljedeća godina donosi vraćanje ustaljenim ritmovima i davno zadanim civilizacijskim okvirima pa se nameće pitanje hoćemo li više ikada imati dovoljno vremena ili priliku biti toliko bliski s ljudima koje volimo? Ne tugujte za onim što nemate, probajte se posvetiti onom što imate.

U ovom adventu odučio sam biti obazriviji prema drugima, nazvati prijatelje koje nisam čuo mjesecima, pregledati sve božićne filmove koji su ikada snimljeni, pronaći snijeg na Božić i beskrajno se veseliti Novoj, toliko željenoj 2021. godini, koja tek što kucnula nije…