Dominik i Filip (Foto: Yu Xi/Glas Hrvatske) Dominik i Filip (Foto: Yu Xi/Glas Hrvatske)

- Zapravo, Kina je prilično opuštena - kaže Filip.

- Ja sam tijekom gotovo godine i pol dana boravka ovdje stekao identično mišljenje kao Filip. Ovo je prema broju stanovnika najveća država na svijetu, živimo 24 sata dnevno i baš imam osjećaj da je sve opušteno, s obzirom na količinu svega. Ljudi su jako opušteni, vole se zabavljati, nema nikakvog pritiska i sve ide baš opušteno… - kaže Dominik.

Filip je već oko 5 godina u Kini. Prisjeća se kako je bilo prije deset godina, kad je prvi put bio u Kini: - Već tad se vidjelo da to nije ona Kina koju smo mi gledali u dokumentarcima - gdje stare pogrbljene žene nose rižu s planine... da nije to što smo mi mislili i što se nama predstavljalo. Svi vole priče o Kini i dokumentarce s hramovima i starim carevima. Uvijek nam pokazuju neke planine, sela i ljude koji rukama peru rižu. Prikazuju nam tradicionalne stvari, dok su vijesti zanemarive. Kada dođete tu, nekome je to kulturološki šok, a meni je bio šok za oči, za početak zato što si navikao na nekakav red veličina, primjerice da su zgrade visoke četiri ili pet katova - možda u nekim kvartovima su neboderi od 10, 11 ili 15 katova visoki, a onda dođeš ovdje i vidiš zgradu do 70 katova i jednostavno ne možeš shvatiti što to gledaš... jer je normalno da zgrada ima primjerice 30 katova, da u jednom neboderu živi tisuću ljudi... 

Filip i Dominik(Foto: snimka zaslona / video)

Prošle godine u Kini kao i u cijelom svijetu dogodila se pandemija koronavirusa. Filip se sjeća kako je bilo na početku. On je zapravo, prvi put shvatio postojanje virusa kad je putovao vlakom kojim je prolazio Wuhan, o čemu nam priča smijući se: - Da, to je malo smiješno, ja sam išao u siječnju i nisam imao pojma da je epidemija virusa. Išao sam kod nekih prijatelja u Chengdu na pet-šest dana odmora i u povratku sam se vraćao iz Chengdua u Šangaj vlakom koji je išao kroz Wuhan. Nisam uopće znao da postoji bilo kakav virus. Bio je 21. ili 22. siječnja i bilo mi je malo neobično to što su svi imali maske, no to nije čudno u Kini. Imao sam kartu za prvi razred pa je pored mene sjedilo samo dvoje ljudi. Čitao sam knjigu. Kad smo stigli u Wuhan bilo mi je neobično što su svi koji su ušli u vlak imali maske, zelene, poput kirurških. Mislio sam da je neka moda u pitanju. I dođem u Šangaj, taj dan još radimo i sutra se, 23. siječnja zatvori klub. Ja nisam ni slutio zašto je bio zatvoren. Pitao sam ih i rekli su mi da je počela epidemija virusa. Znači, tek sam tada shvatio da se događa epidemija, a dotad nisam imao uopće pojma... Eto, ja sam tako saznao o svemu tome.

Kao i mnoge druge tvrtke i institucije u Kini, agencija za koju rade Filip i Dominik, Space plus, odmah je reagirala i pružila pomoć ljudima u Wuhanu – nabavili su lijekove i zaštitnu opremu. A naša dvojica Hrvata su vrlo ponosna zbog dobrotvornih djela svoje agencije.

- To je bio jedan zajednički napor svih. Naš šef ima tvrtku koja radi s lijekovima i pokušali su odmah naći lijekove koje je u tome trenutlu bilo teško nabaviti. Navodno su se mogli uvesti iz Ukrajine. Zato smo tražili stručnog prevoditelja koji ima odlično znanje kineskog i ruskog jezika. Ja sam kontaktirao neke ljude i našao službenoga prevoditelja s ruskog na kineski  jezik i obrnuto. Dodao sam ga u grupu i on je napravio potrebne prijevode pa je tvrtka, kad je to riješeno, donirala oko 31 tisuće pakiranja nabavljena lijeka - kaže Filip.

Filip i Dominik(Foto: snimka zaslona / video)

Kao DJ-i, iako nisu mogli nastaviti s nastupima u klubovima, uz pomoć internetske infrastrukture, na svoj su način pomogli te zajedno s kolegama uspjeli prikupiti gotovo 100 tisuća yuana, odnosno oko 100 tisuća kuna za pogođeni grad Wuhan.

- Za početak smo kranuli s nastupom putem jedne aplikacije za mobitel, čak i prije live streama. Svatko od nas tko radi kao DJ za našu agenciju u klubu birao je play listu po sat vremena dnevno. Ljudi su to slušali u svojim domovima jer ionako nisu što imali raditi. Slušali su čak i dva do tri tjedna kasnije - priča nam Filip, dodajući:

- Moglo se izaći iz kuće jedanput dnevno, priomjerice u restoran po hranu, ali bez sjedenja. Mogli ste otići preuzeti narudžbu. Mi smo tada, bez obzira što klub nije radio, došli i premda u cijelom klubu nije bilo ni 5 osoba, svi su bili na svojim pozicijama: kamerman, osvjetljivač, DJ za pultom... i tako smo krenuli sa streamom uživo na platformama Douyinu i Kuaishou. Za početak, svaki je DJ napravio poziv publici da ga slušaju, a oni su imali mogućnost davanja lajkova, tj. srca kojima su ujedno nešto donirali. Tako smo napravili prve streamove. Klub u Šangaju je počeo raditi i to je trajalo desetak dana, s time da se nije cijelo vrijeme radilo nego jedan dan su radili pa jedan ne i tako otprilike deset dana. Policija nam je slala obavijesti o tome možemo li raditi ili ne. Nakon toga uspijedilo je pravo zaključavanje. Tijekom dva tjedna ukupno smo prikupili oko sto tisuća yuana. Tada je to agencija darovala u humanitarne svrhe, ne znam točno za koji projekt. Bilo je to prije no što je otvorena poznata bolnica u Wuhanu koja je izgrađena za sedam dana.

Nastup u klubu (Foto: snimka zaslona/video)

Njihovo velikodušno ponašanje je osvojio simpatije mnogih Kineza, a kako oni kažu, zahvalni su načinom na koji su njihovi slušatelji reagirali na pokrenutu akciju:

- Ljudi uvijek dobro reagiraju na akcije pomoći drugima. Mi nismo išli s ciljem da sebe promoviramo donacijama - kaže Filip, a Dominik dodaje: - Bio je to timski rad.

Nakon nekoliko mjeseci, epidemijska situacija u Kini je ublažena. Kada smo radili intervju u gradu Guangzhou, ljudi na ulicama više nisu trebali nositi maske: - Da, i danas sjedimo tu i radimo intervju bez maske - kaže Filip, a Dominik dodaje: - Držimo se pravila kojih moramo, ali život funkcionira normalno i ponosni smo na cijelu situaciju - na sve što se dogodilo tj. način na koji se stanje riješilo.

Kad se danas prisjećaju tadašnje situacije, prepričavaju tople detalje te ističu kako je Kina brzo reagirala na epidemiju.

- Meni je bilo zanimljivo kako je policija davala maske stanarima dok ih sami ne nabave. Kod nas tri maskle po osobi u zgradi - sjeća se Filip.

- Donosili su i hranu - dodaje Dominik.

Nastup u klubu (Foto: snimka zaslona/video)

- Ja sam došao u dućan bez maske u šest ujutro i nisam uopće razmišljao o maski. Došao sam kupiti mlijeko. Prodavačica me začuđeno gledala jer nisam imao masku, no domah mi je ponudila jednu i poklonila mi je. Čini mi se da su se ljudi otpočetka tako postavili u Kini što je vrlo pohvalno - kaže Filip.

- Brzo se reagiralo, brzo i efikasno. Bilo je jako punih miješanih emocija u toj fazi, ali smo ostali optimistični, što je pomoglo situaciji. Bilo je jasno da će sve biti u redu kroz neko vrijeme - slaže se Dominik.

U mislima mnogih ljudi posao DJ-a je "lagan, luksuzni užitak povezan s alkoholom i ljepoticama". Filip i Dominik su navikli dao ljudi tako misle, ali svoj posao ne doživljavaju tako i prema njemu imaju veliko poštovanje i ozbiljnost: - Tipičan dan DJ-a je takav da je vaše rano jutro kad se propudite zaproavo poslijepodne. Nešto pojedete i krenete raditi na glazbi i tako sve do odlaska u klub. Nakon kluba opet isto. Tako se provodi svaki dan. Većina ekipe misli da je posao DJ-a doći u klub i odraditi set od sat vremena, biti jako cool... ali iza toga stoji zaista velik proces pripreme svirke - objašnjava Dominik.

I Filip nam otkriva što znači posao DJ-a. Možda bi to našim čitateljima moglo izgledati čudno, no kaže kako se ne sjeća kad je posljednji put poslušao neku pjesmu otpočetka do kraja: - U načelu svi vide samo party - svi te vide na stageu, izgledaš im jako cool. Ljudi misle da se DJ-i druže sa zgodnim curama, idu na after partyje, a zapravo su poprilični geakovi. Većinu vremena druže se samo s računalom. Mislim da je to sigurno 10 do 12 sati dnevno buljenja u ekran. Koliko god ljudi misle da je preslušavanje glazbe jednostavno, moraš osmisliti što ćeš puštati određenog dana... ne sjećam se kad sam posljednji put poslušao pjesmu otpočetka do kraja, da sam sjeo i slušao glazbu - čujem tridesetak sekundi i znam mogu li je puštati ili ne te što mogu priomijeniti kao bih je mogao svirati. U svakom slučaju, mogu reći da, premda je posao DJ-a zabavan, zabava svakako nije dio našeg posla. 

- Posao je prilično zahtjevan - dodaje Dominik.

-  A kad hobi postane posao zapravo gubi čar da nešto radiš samo zato što to želiš raditi - kaže Filip.

Karijera naših dvaju sugovornika u Kin pa i u cijeloj Aziji, ide odlično. Klub u kojem stalno nastupaju u Guangzhou jedan je od najvećih u Aziji. Istovremeno, Filip i Dominik često imaju priliku putovati po Kini i nastupati u drugim gradovima diljem zemlje. Po planu, da nije bilo pandemije, već bi nastupili i u Tajlandu, u novom klubu tvrtke za koju rade.

- Dobro što nismo otišli u Tajland prije zatvaranja jer bismo tamo sad bili u žestokom bankrotu - smatra Dominik.

Filip je nekoliko godina studirao kineski jezik, a Dominiku je Kina do dolaska u najmnogoljudniju zemlju prije više od godinu dana bila sasvim novi svijet. Kineski mu nije lak za učenje, ali se trudi. Sad već zna reći nekoliko riječi na kineskom, poput "hvala", "zdravo ... i ponosi se time.

Filip Kuhtić - Felipe Zona i Dominik Kovačević - Dekova

Filip Kuhtić - Felipe Zona i Dominik Kovačević - Dekova

5:34