Jedan od najcjenjenijih znanstvenika i enciklopedista izvan Hrvatske (Foto: brajnović.info) Jedan od najcjenjenijih znanstvenika i enciklopedista izvan Hrvatske (Foto: brajnović.info)

Velikan europskog i svjetskog novinarstva jedan je od od suosnivača tamošnjeg Instituta za novinarstvo te autor jednog od prvih udžbenika novinarske etike na području Europe. Studirao je filozofiju i književnost u Zagrebu i Madridu te pravo u Pamploni, gdje je i doktorirao. Španjolska ga slavi kao istaknutog intelektualca koji je postigao iznimnu karijeru u području komunikologije i novinarske deontologije. 

U Kotoru se rodio, u Zagrebu stasao kao novinar i upoznao Anu, ljubav svog života, u Pamploni postao "el Maestro", književnik, pjesnik i, prije svega, prijatelj.

Rođen je u Kotoru 13. siječnja 1919. (Foto: brajnovic.info) 

Profesor i prijatelj   

Gotovo trideset godina pisao je kolumnu za vanjsku politiku u dnevniku Diario de Navarra i ispisao ih više od šest tisuća. Istodobno, uređivao je časopis Nuestro Tiempo, surađujući i u nekoliko drugih revija u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku.   

- Imao sam sreću biti njegovim suradnikom tijekom deset godina na Katedri za etiku i novinarsku deontologiju na Sveučilištu u Navarri. Bio je moj sveučilišni profesor i moj prijatelj. I dalje je za mene, moj životni učitelj – kaže prof. dr. Norberto González Gaitano s Papinskog sveučilišta Svetoga križa koji je s Lukom Brajnovićem od 1981. do 1991. surađivao kao asistent na katedri za Etiku i novinarsku deontologiju na Sveučilištu Navarra.  

Meta režima

Brajnovića su uhitili i fašisti i partizani. Prvi je to put bilo u posjetu rodnoj mu Boki kotorskoj 1941. godine, kad ni sam nije shvaćao zašto su ga uhitili. Prepostavio je, zapisujući u svojim memorarima, da je razlog objavljivanje članka o vođi Benitu Mussoliniju, kao "nabusitom i osrednjem diktatoru".

Partizani su ga priveli i osudili na smrt strijeljanjem koje je izbjegao zaslugom službenika koji ga je poznavao. Čak si je iskopao vlastiti grob, otkrila je njegova kći Elica Brajnović de Leachy, danas počasna hrvatska konzulica u Španjolskoj. 

Počasna hrvatska konzulica u Španjolskoj Elica Brajnović de Leahy sa sestrom, novinarkom Olgom Brajnovic. (Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL)

S bijelom putovnicom u džepu

Teško je prihvatio preporuku bližnjih koji su mu savjetovali da otiđe iz tadašnje države. Prva postaja Klagenfurt, zatim Treviso, Bologna pa Rim, u kojemu je upisao medicinu na Sveučilištu La Sapienza.

Omiljeni profesor na Sveučilištu u Navarri (Foto: wikipedia.com)

U Španjolsku je došao 1948. s putovnicom Crvenoga križa bijele boje, koja je označavala osobu neumiješanu u ikakve zločine. Jedini je od trojice braće Brajnovića preživio Drugi svjetski rat. Brat Tripo stradao je tijekom rata, a drugoga brata don Ivu Brajnovića, zajedno s 23 svećenika, strijeljali su na otoku Daksi kod Dubrovnika.

Osvit novog života  

S Franjom Hiacintom Eterovićem, hrvatskim filozofom i enciklopedistom, pokrenuo je reviju "Osoba i Duh", a utemeljio je i nakladničku knjižnicu "Osvit".  

- Možda nijedna osoba, koja je morala napustiti rodni grad, zavičaj i zemlju, nije dobila takvu valorizaciju na međunarodnoj razini, kao što je to bio Luka Brajnović. Usuđujem se reći da je možda u 20. stoljeću malo ljudi koji su i na planu intelekta i bilo kakve karijere pošli visočije, više i dalje od Luke Brajnovića - o vrsnom je intelektualcu govorio i don Branko Sbutega, jedan od najvećih boraca za manjinska prava Hrvata u Crnoj Gori. Obojica su odlikovani Redom Danice hrvatske koja se dodjeljuje za osobite zasluge u kulturnom djelovanju. 

Luka Brajnović umro je 2001. godine, samo nekoliko dana nakon proslave svetoga Tripuna, zaštitnika Kotora, odakle i potječe loza Brajnovićevih.  

Brajnović u rodnom Kotoru (Foto: brajnovic.info)

Teško je prihvatio želju svojih studenata i kolega da se najveće novinarsko priznanje nazove njegovim imenom. Ipak, 1996. dodijeljena je prva nagrada "Premio Luka Brajnovic de la Comunicación".

Nagradu su u posljednja dva desetljeća dobila velika imena iz svijeta medija, a postumno ju je dobio i Siniša Glavašević 2001. godine za izvještavanje iz okupiranoga Vukovara.