Foto: Promo fotografija/Dallas records Foto: Promo fotografija/Dallas records

Iako vjerujem da se svi rađamo s raznolikim karakternim predispozicijama, prve korake umijeća ljubavi učimo u obitelji. Kao klinci upijamo razne vještine gledajući stariju braću i roditelje, a neke od baština koje nesvjesno nasljeđujemo kroz obiteljsko odrastanje jest i odnos prema bližnjima. Naravno, riječ je odnosima unutar našeg doma koji su često definirani osjećajima, inicijalnim osjećajima koji nas odašilju dalje na naše životno emotivno putovanje. Ukoliko ste stasali u tvrđoj i hladnijoj obitelji, takav odnos preslikat će se najčešće na vašu ekspresiju. Jedan od primjera jesu i moji roditelji koji nisu odrastali u svojim obiteljima te su tako bili zakinuti za prave istinske obiteljske blagodati. Ne impliciram da u našem domu nije bilo ljubavi, ali jednostavno neiskustvo doneseno iz raznih dječjih domova često je sputavalo toplinu i ekspresiju.

Kažu kako jabuka ne pada daleko od stabla, ali u nedostatku obiteljske topline kakvu nam čaraju američki obiteljski filmovi, gladan pažnje oduvijek sam jasno i glasno izražavao ljubav te tražio istu. Kao što već napomenuh, i karakter definira kako ćemo se snaći u ovoj emotivnoj zbrci, no ne treba zaboraviti ni daljnje odrastanje; društvo u kojem se nalazite, naobrazbu, knjige, filmove, pa i glazbu, sve ovo bitno je za naše sentimentalno putovanje.

Iako su mi često objašnjavali razliku između ljubavi i zaljubljenosti, nisam siguran da sam to ikada razlučio. Objašnjenje je kako ljubav dolazi nakon zaljubljenosti, kada nestane strasti te leptirići u predjelu gastritisa završe svoj let. Da li to znači da je ljubav racionalna zaljubljenost? Da li je ljubav kao nagon i emocija uopće racionalna? Kažu kako majka voli svoje dijete bezuvjetno. To nije racionalno. Kada egzistiramo u monogamnim zajednicama, mirimo se s manama svojih partnera, to je racionalno, ali iziskuje i neku emociju da bi se potrudili oko tog. Zbunjujuće… Kao deklarirani utopist izjednačavam zaljubljenost i ljubav, i ne odustajem od toga.

Adventsko vrijeme posebno je osjetljivo kada su emocije u pitanju. Kao i većina kršćana odgojen sam da u vrijeme Božića dajem najbolje od sebe a takvim zalaganjem ovaj dio godine činimo ljepšim i ugodnijim. One koji su voljeni grijat će dodatna toplina, ali oni drugi osjetit će još veću emocionalnu prazninu u vremenima kada se sve vrti oko obiteljska doma. Nadaleko je znano kako se najviše samoubojstava događa upravo tijekom ovih dragih blagdana.

Oduvijek sam mislio kako znam voljeti, ali prečesto sam padao u naivnu zamku voleći svoju ljubav. Pod krinkom ljubavi uživao sam pokazivati emocije, dok su mnoge partnerice bile tek kolateralne žrtve moje potrebe da obožavam i dajem.

Kako prepoznati pravu ljubav? Nije jednostavno jer smo različiti, različito percipiramo i nismo svi dovoljno hrabri i transparenti. Mislim da nema neke zadane definicije, to su osjećaji, njih ne možemo mjeriti i vagati. Ako ste sretni kada dođete kući i ako vam supružnica dijeli tu nađenu sreću, nemojte razmišljati kako se to zove, uživajte. Ako se ikad bojite nekome izjaviti svoju ljubav, nemojte. Zašto mislite da je velika sramota nekome dati do znanja da vam je stalo? Nije sramota, hrabri ste i borite se. Naravno, ako ste odbijeni, shvatite to tako, nemojte da se darovanje pažnje pretvori u proganjanje. To je druga instanca o kojoj nećemo u ovom blogu.

Ove godine kovid mi je uzeo romantičnu ideju o početku veze na Badnjak. Oduvijek sam maštao o tome kako bi bilo savršeno kad bi se neka moja draga skrivena simpatija pretvorila u božićni date i sa mnom dočekala Novu. Pogotovo bi bilo dramatično lijepo zajedno dočekati ovu Novu, 2021. g.

Ali kako smo većinu ove godine proživjeli kroz fotografije te sjećanja, tako ćemo i ove praznike u mislima prizvati neke sretnije proslave, te naoružani strpljenjem i nadom dočekati toliko željenu 2021. godinu.