Procesija u Petrovaradinu 1881. godine (Foto: wikimedia.com) Procesija u Petrovaradinu 1881. godine (Foto: wikimedia.com)

O vojvođanskim Hrvatima i mijenama društvenoga i političkoga života u pokrajini Vojvodini za Hrvatsku riječ piše Julije Skenderović

"Vojvođanski dijelovi Bačke i Banata su prije Prvog svjetskog rata stoljećima bili u sastavu Mađarske, a Srijema u sastavu Hrvatske. U bačkom dijelu Vojvodine, u Subotici, Somboru, Baji i duž lijeve obale Dunava stoljećima žive bunjevački i šokački Hrvati. Bunjevački Hrvati naseljavaju gradove Suboticu, Sombor i Baju i okolna naselja, a šokački Hrvati naseljavaju područje duž lijeve obale Dunava. Većina istraživača smatra da su se Hrvati doseljavali na panonski prostor u periodu iza Mohačke bitke (1526.), pa do Karlovačkog mira 1699. godine. Poznato je da je posljednja grupa, oko 5.000 duša, doselila 1686. godine.

Već 1801. godine u Subotici postoje hrvatske škole (A. Sekulić). Stoljećima su bunjevački Hrvati živjeli u mađarskom dijelu bivše austro-ugarske carevine i sve do revolucionarnih događaja 1848. godine nesmetano su njegovali i čuvali svoj hrvatski nacionalni identitet. S posebnom su ljubavlju i uspjehom sačuvali svoj hrvatski ikavski govor sve do 1918. godine. Kada je te godine formirana nova država, Kraljevina SHS, na Gradsku kuću u Subotici postavljena je hrvatska zastava.

Očuvati jezik i nacionalnost nije bilo lako kroz duga stoljeća na novom prostoru, geografski udaljenom od prostora s kojega su dolazili u potpuno novu sredinu. Osobito je to bilo zahtjevno nakon burnih događaja 1848. godine kada su politički odnosi između Hrvatske i Mađarske države bili pogoršani. Među onima koji su nam htjeli oduzeti hrvatstvo bio je i Vuk Karadžić, koji je u svom pamfletu Srbi svi i svuda zapisao da su Bunjevci Srbi katoličke vjere, čega se naknadno, navodno, odrekao. Zabilježeno je da su se u drugoj polovici 19. stoljeća sastali ugledniji Hrvati u Subotici i odlučili da će se koristiti etnonimom Bunjevac kako bi smanjili postojeće napetosti. S druge strane, u tim vremenima u kojima nije bilo »podobno« biti Hrvat, bunjevački Hrvati su doživjeli visok gospodarski napredak što je bilo popraćeno i bogatim sadržajima narodnoga života. Bio je to period u kojemu je i cijelo austro-ugarsko carstvo doživljavalo ogroman gospodarski rast. U Subotici su vlasnici najplodnijih poljoprivrednih zemljišta bili bunjevački Hrvati. Naselja u kojima su živjeli bila su prepoznatljiva, uredna, s mnogim zgradama koje su ukazivale na visok materijalni status vlasnika. U Subotici, koja je 1918. godine imala oko 100 tisuća stanovnika, oko 70 tisuća su bili bunjevački Hrvati.

Šokački Hrvati koji žive u Bačkoj, u pojasu na lijevoj obali Dunava koji je bio u sastavu mađarske države, do 1918. su godine dijelili istu sudbinu s bunjevačkim Hrvatima. Od šokačkih Hrvata u Slavoniji dijeli ih samo Dunav, što nije bila prepreka da se do 1918. godine njihov položaj ni po čemu nije razlikovao od onoga šokačkih Hrvata u Slavoniji."

Detaljnije pročitajte na portalu Hrvatska riječ