Foto: privatna arhiva Foto: privatna arhiva

Prepričavajući pedagozima navedeni događaj, dobio sam sljedeće objašnjenje: “Oni uopće ne znaju o čemu ti pričaš. Nije da se oni ne bi ustali, ali im uopće nije jasno zašto.”. Nije jasno zašto?! Gdje je nestao onaj odgoj; poštuj starije, slabije i nježniji spol? Što se dogodilo s bontonom? I nekoć je bilo bolje i lošije odgojene djece, ali u puno pravednijem omjeru. Nastavak je slijedio: "Moraš znati da je to generacija odgojena uz DVD player i internet, roditelji se nisu bavili njihovim odgojem".

Ruku na srce, u ovim suludo brzim vremenima u kojim više nema radnog vremena već smo svi dostupni 24/7, teško je iznaći pravo i kvalitetno vrijeme za bilo što, pa tako i za odgoj.

Pričajući s mladim radijskim kolegom, saznao sam da u njegovim očima ljudi koje se sumnjiči za provođenje kriminalnih radnji imaju gotovo status idola. U prvom trenutku sam bio u šoku jer je kolega vrijedan te dobar radnik koji u tišini i savjesno obavlja svoj posao, ali nakon toga mi je sinulo koliko on uopće nije kriv za tu percepciju. Puno pametniji od mene odavno su apostrofirali lijeno pravosuđe kao rak ranu Lijepe naše. Dakle, taj klinac od svog rođenja “promatra” ljude koji djeluju izvan zakona i nikada nisu adekvatno “nagrađeni” za svoja nedjela. Alternativa kriminalcima su ljudi s visokom stručnom spremom koji često nemaju prave uvjete za život, a kamoli da uživaju luksuz o kojem prosječni mladi hrvatski čovjek sanja. Zašto opet taj isti mladić mašta o lagodnom luksuznom životu? Jer te iste ljude koji nisu procesuirani gleda u medijima kako voze Ferrarije, vodaju manekenke i voze brodove. Kakvu poruku smo poslali tom mladom čovjeku? Studiraj? Uči? Radi? Ne, samo ukradi, snađi se, prevari.

Smiješno je i tužno što će ti isti roditelji koji su zaboravili klince uputiti u neke civilizacijske vrednote, i sami jednom stajati kraj mladića kojem neće padati na pamet da im ustupi mjesto. Ako netko iz te postadolescentske generacije dohvati ovaj tekst, još uvijek neće shvatiti o čemu ja pričam. Ponovimo, zašto smo galantni prema starijima? Zato što poštujemo njihovo provedeno vrijeme na zemaljskoj kugli i njihovo narušeno zdravlje. Zašto muškarci ustupaju mjesto ženama? Iz razloga što su još od pamtivijeka vitezovi šarmirali žene, zavodili ih i prema njima bili galantni, što se pretvorilo u socijalno ophođenje, a tu je i empatija, koja implicira da smo fizički izdržljiviji te da ćemo prepustiti mjesto slabijem spolu.

U toj cijeloj priči moramo se temeljitije dotaknuti empatije. Sociolozi su ne tako davno izbacili teoriju o ovomilenijskoj generaciji koja pati od nedostatka iste. Dio argumenata zašto je tome tako sam već raščlanio, ali treba naglasiti da su to generacije ovisnički okrenute mobitelima i računalima, generacije koje sumanuto često izbacuju svoje objave, prebrojavaju lajkove odobravanja i opterećuju se time tko će ih dodati za virtualnog prijatelja. Previše je tu autofokusa koji ubija suosjećanje, ili ako hoćete, već spominjanu empatiju.

Kažu: "To je takva generacija". O.K., možemo i tako, ali ta generacija će odgajati svoju djecu, ta ista generacija će jednog dana donositi važne poslovne odluke i u finalu voditi ovaj dragi nam Globus. Hoće li ti isti momci i djevojke okrenuti sebi ikada imati suosjećanje za susjeda, i da li će s tim nedostatkom suosjećanja prije pokrenuti neki sukob ili rat? Nije da je dosad ova naša napaćena Lopta bila "raj na zemlji", ali još sam zabrinutiji za budućnost.

Mi, koji smo svjesniji tih propusta i nedostataka, iako nemamo veliku moć, možemo ipak nešto pokušati napraviti, popraviti. Većina tih socijalnih mana kreće iz naših domova i škola. Koliko god to banalno, prozračno i utopijski zvuči, možda pet minuta našeg truda dnevno može nešto promijeniti, promijeniti mladog čovjeka koji će onda pomoći nekome u školskoj klupi, a momak iz klupe nekome na igralištu, a klinac s igrališta nekom na cesti…

Probajte.