Foto: privatni album Foto: privatni album

Iako masku doživljavam prvenstveno kao izraz moje empatije, shvatio sam koliko se i ja nesvjesno odmičem od ljudske blizine te svjesno hvatam razmak prilikom druženja. O.K., maske, distanca, izoliranje, preporuke su i zahtjevi nadležnih, poštujem to bez obzira da li se slažem sa svim navedenim. To trenutno nije ni važno. Ali… Kada igrač u bilo kojem sportu biva ozlijeđen, slijedi mu rehabilitacija koja ga izolira od ostatka momčadi, ali i igre kao takve. Kada se nakon dužeg ili kraćeg izbivanja s terena navedeni vrati u igru, mora povratiti osjećaj. Bez obzira na to što poznaje materiju, treba mu vremena kako bi se ponovo uklopio u sistem, jer osim izgubljenog osjećaja pripadanja zajednici (momčadi konkretnije u ovom slučaju), nesvjesno čuva i dio tijela koji mu je stradao. Upravo to, izgubili smo osjećaj pripadanja zajednici i čuvamo se mogućih ili već preboljenih ozljeda, u ovom slučaju bolesti.

Pripadanje i nadvladavanje straha su lekcije koje ćemo tek učiti, zvuči banalno, ali to ipak nije vožnja biciklom. Već jedanaest mjeseci indoktrinirani smo informacijama koje nam govore kako se moramo odvajati, a ne zbližavati, a uvijek je lakše rušiti nego graditi. I jednog dana kada sav ovaj nered bude pod kontrolom, bit će ljudi koji će trajno mentalno imati posljedice te se nikada neće nanovo socijalizirati na dotad im poznati način. Dobar dio opreznih nadalje će hvatati sigurne pozicije u hodnicima, liftovima i na radnim mjestima. Sve to će nastaviti ubijati socijalizaciju na raznim razinama, a biološki smo bića koja potrebuju blizinu jedni drugih. Socijalizacija je disciplina, a disciplina potrebuje praksu.

Ljubav u vrijeme korone. Pisao sam o tome prije gotovo godinu dana, i nažalost, situacija se nije promijenila. Možda je netko zaboravio, ali za reprodukciju je potrebno dvoje, dvoje koje nastavljaju lozu, dvoje koji produžavaju vijek čovječanstva. Iako živimo u vremenima Tindera, Facebooka i sličnih mreža, ništa nije uspjelo nadmašiti prvi susret dvoje ljudi uživo. Pogledi, osmijesi, trema, sramežljivost, sve su to drage stvari koji inicijalni susret dvoje potencijalnih ljubavnika čine čarobnim. Tinder i slične aplikacije nude nam prevelik izbor potencijalnih kandidata koji nas čini lijenim i zahtjevnim, te iste još uvijek nisu u stanju prenijeti šarm, toplinu, energiju, kemiju… Već godinu dana ljudi se zakinuti za druženje i upoznavanje novih partnera, nemojte se okupljati, zatvaramo kafiće, nosite maske… Čovjek je zbog nošenja maski čak zakinut i za osmijeh drugih zemljana, a osmijeh je vrlo često adut u prvom kontaktu dvoje ljudi. Zamislite koliko smo tijekom ovog ludila izgubili potencijalnih veza, time i potencijalnih brakova, pa onda posljedično oštetili i natalitet. Možda vam se na prvu čini banalno, ali nije.

Vas koji ste u monogamnim zajednicama, podsjećam da će se Valentinovo dogoditi i ove tužne godine. Bez obzira na situaciju, datumi ostaju i grubo nas podsjećaju kako vrijeme leti te što i koliko stvari propuštamo. Ove godine ni oni transparentni antivalentinovski zagovarači neće doći na svoje, kako bi, naravno, prozborili o komercijalizaciji tog datuma. Smiješne su mi te opaske iz više razloga. Prvo, što znači komercijalizacija? Molio bih te iste da onda ne idu u shopping centre ni tijekom ostatka godine jer sve je komercijalizacija; da bi nešto pojeli, ne idete u lov već u trgovinu. Smatram da svaki datum koji nas podsjeti kako prema nekome možemo biti bolji je dobar datum. Da, sad bi oni koji su prezreli svetog Valentina rekli kako treba svaki dan dobar prema partneru… Slažem se, ali živimo u suludo brzim vremenima i trebamo povremeno podsjetnike koji će nas prizemljiti te podsjetiti na neke svakodnevne stvari koje uzimamo zdravo za gotovo, a vrlo često te “stvari” su naši ljubljeni partneri. Da to ne bi bilo tako, ako dosad niste, ove godine proslavite Valentinovo i pobjegnite od sive svakodnevice. Kada već ne možete zbog mjera partnera povesti u izlazak, naručite neki nesvakidašnji menu iz dragog restorana, zapalite svijeće, kupite cvijet i pogledajte romantičnu komediju, pobjegnite od rutine i kovida barem na jedan dan. Ne iziskuje puno truda, a razveselit ćete, ne jednog, nego dvoje ljudi. I za kraj, ne zaboravite jednu veliku sebičnu radnju, najljepše je davati.