foto: kolaž/Glas Hrvatske foto: kolaž/Glas Hrvatske

Koliko naša lijepa Hrvatska inspirira stanovnike svih zemalja svijeta, dokazuje i broj njezinih posjetitelja koji je svake godine sve veći. Neki dolaze po prvi put, ali ima i onih koji se mnogo puta vraćaju. Kada ih pitate: što je ono što vas najviše privlaći u Hrvatsku, svi redom ističu - gostoprimstvo ljudi.

Jedan od doslovno zaljubljenih u Hrvatsku je japanski fotograf Yuya Matsuo, rođen u Tokiju. To se vidi i na njegovim fantastičnim fotografijama kojima promovira Lijepu našu u čitavome svijetu.

Prikazima prirodnih ljepote zemalja koje posjećuje, svojim fotoaparatom stvara fotografske priče koje sadrže tisuću riječi.

--- BEZ NASLOVA ---

Hrvatska (autor: Yuya Matsuo/ustupljene fotografije)

9 fotografija

Vjerni pratitelji na društvenim mrežama, budno čekaju svaku njegovu novu fotografiju, a kako sâm ističe u intervjuu za Glas Hrvatske, iz naše lijepe zemlje ima čak 30.000 fotografija. Susreli smo ga u Splitu, gradu u koji se, kaže, "zaljubio na prvi pogled i uvijek mu se ponovno i ponovno vraća". 

- Prvi sam put posjetio Hrvatsku 2014. godine na Božić. U to sam vrijeme putovao s bakom. Iznajmili smo stan u Dioklecijanovoj palači. Moja baka je kršćanka. Tek što smo stigli u stari grad, čuli smo misu iz katedrale Svetog Duje. Tako smo se zaustavili kod crkve i čuli nekoliko božićnih pjesama. Bila je toliko dirnuta iskustvom; ona i danas o tome govori - priča Mastuo.  

Što je Vas inspiriralo da istražujete i dokumentirate ljepote balkanskih zemalja svojim fotoaparatom? 

-Reći ću da je Balkan tamo gdje se osjećam ugodnije biti nego li u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Mogu stalno biti u jedinstvenome "fjaka stanju svijesti". Kažem da su razlog uglavnom ljudi. Ovdje na Balkanu ljudi su bili zaista ljubazni prema meni i srdačno su me dočekali. Kad mi zatreba pomoć, čak i stranci će se potruditi da mi pomognu. Način na koji Balkan živi svoj život potpuno je suprotan onome odakle dolazim. U Japanu je uvijek riječ o poslu, poslu, poslu... Ali ovdje je posao na drugom mjestu, prvo moraš uživati ​​u svom životu. Zapravo, provodite više vremena sa svojom obitelji. Idete u kafić i razgovarate s prijateljima dva sata. Zaista volim biti dio toga načina života. A sve je započelo u Splitu.

Kakav je bio Vaš prvi dojam o Hrvatskoj? 

Bio sam impresioniran Dioklecijanovom palačom: toliko da sam postao fotograf. Split je tamo gdje su sve stvari počele za mene. Tu sam počeo učiti fotografiju. Tu sam počeo ozbiljno shvaćati društvene medije. Volim to što je palača dobro očuvana i činjenicu da ljudi zapravo žive unutar nje. To je bilo začudno za mene. Stvarno me natjeralo da preko fotografije zabilježim tu ljepotu grada, pa sam počeo istraživati ​​kako bih to mogao učiniti. I to me dovelo do toga da postanem profesionalni fotograf.

foto: Yuya Matsuo/ustupljena fotografija 

Yuya je radio kao freelancer za turističke agencije, razne destinacijske portale te kao fotograf interijera, što mu je pomoglo da može financirati svoja putovanja. Putovao je europskim kontinentom, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadom i drugim zemljama. 

Koja ste sve mijesta posjetili i gdje ste sve snimili fotografije?

Moji hrvatski prijatelji u šali su mi govorili da posjećujem više mjesta u Hrvatskoj nego većina Hrvata. Posjetio sam mnoge dijelove zemlje: Slavoniju, Zagreb, Istru, Rijeku, Zadar, Splita i Dubrovnik. 

Znate li otprilike kolik je broj fotografija iz Hrvatske u vašoj arhivi?

Samo šone koje sam prebrojao. Imam oko 30.000 fotografija u svojoj arhivi.  

Koja su mjesta, područja ili hrvatski gradovi koji su se Vas najviše dojmili?

Imao sam priliku putovati u regije Slavonije s Hrvatskom turističkom zajednicom. Slavonija je nešto što većina turista ne bi pomislila posjetiti. Ali tu se mogu doživjeti mnoge stvari. Velika povijest, tradicija, puno hrane, kulen, rakija, puno rakije... Sve u svemu, ljudi su bili nevjerojatni. Ljudi s kojima sam komunicirao bili su tako strastveni o opisivanju svojih mjesta i znali su sve o svojoj regiji. A kad ste okruženi strastvenim ljudima, to je ono što cjelokupno iskustvo čini ugodnim i edukativnim. 

Razgovarali smo o obilasku nekih karakterističnih dijelova Splita, poput primjerice najuže ulice na svijetu - Pusti me proć'. Jeste li otkrili neka druga zanimljiva mjesta koja biste preporučili za posjet? 

Varoš i Radunicu, nalaze se istočno i zapadno od Staroga grada. Mnogi turisti to preskaču, a upravo tamo možete promatrati mještane kako žive svakodnevno. S labirintom kaotičnih ulica i kamenih kuća, to je prava avantura. Izgubiti se u tome dijelu grada je dio magije u Splitu. 

Imate li neke anegdote o svojim posjetima Hrvatskoj?

Počeo sam jesti ribu u Hrvatskoj. Dok sam živio u Japanu, mrzio sam ribu, tako da prije za mene nije bilo sušija, ribe na žaru, ništa od ribe ili čak školjki. Ali, kad sam putovao Istrom, kušao sam plodove mora jer izgledaju tako svježe i ukusno. Apsolutno sam ih zavolio. Od tada, kad god odem na morsku obalu, radujem se jedenju ribe više nego mesu. Ponekad kupujem ribu na ribarnici. 

Što mislite o Hrvatima i kako ljudi reagiraju kad ih fotografirate? Podržavaju li Vas?

Hrvati su vrlo ljubazni i podržavaju moj rad. Svako toliko dobijem poruke poput: "hej, ti si u mom rodnom gradu, a svoj grad nikad nisam vidio na taj način" Ili: "Hvala vam što ste pokazali novu perspektivu mog prekrasnog grada". Nešto poput takvih komentara najviše cijenim. Takve povratne informacije me zaista motiviraju da nastavim dijeliti svoje iskustvo putem svojih fotografija i videozapisa. 

Ovo vam nije prvi posjet Hrvatskoj, pa ste vjerojatno naučili neke riječi i jeli neku omiljenu hranu ili piće?

Štrukle, jela ispod peke, kajmak, ćevape, Pipi sok, Cedevitu, napolitanke... Volim sve iz balkanske i hrvatske kuhinje. Svi moji hrvatski prijatelji znaju da sam lud i za ajvarom. Date li mi staklenku domaćeg ajvara i kruha, ne bih mogao biti sretniji. Mogu ih jesti cijeli dan. Također, volim isprobavati različita maslinova ulja. Veliki sam ljubitelj istarskih maslinovih ulja, a nedavno sam kušao jedno iz splitske regije i bilo je predivno.

Hrvatska i Japan imaju dobre veze. Kakve su reakcije vaših prijatelja u Japanu o Hrvatskoj i fotografijama iz naše zemlje? 

Iznenađeni su koliko je zemlja raznolika jer većina Japanaca ne zna ništa o Hrvatskoj. Nadam se da ću ih kroz svoje fotografije i videozapise moći educirati o tome što Hrvatska može ponuditi svojim japanskim prijateljima. 

Sigurno je teško za izabrati, ali imate li svoju omiljenu fotografiju iz Hrvatske?

Imam nekoliko, ali izdvojit ću fotografiju koju sam snimio u Dubrovniku. Bio je studeni, sezona oluje. Toga dana dolazila je jaka bura. Odlučio sam se prošetati dubrovačkim zidinama. Vjetar je bio tako hladan i jak, ali uspio sam fotografirati galebove koji su letjeli suprotno vjetru s pozadinom tvrđave.
 

Ako biste mogli izabrati živjeti u nekom hrvatskom gradu, gdje bi to bilo?

Volim Zagreb za dugoročni život. Zagreb je vrlo živahan grad. Uvijek se događaju neki zanimljivi događaji, posebice oko Trga bana Jelačića. Ima mnogo jedinstvenih muzeja i toliko zelenih površina. Što više vremena provodim u gradu, više pronalazim nešto novo i zanimljivo.  Alternativno, volio bih živjeti i na nekim otocima, malim i slatkim poput Visa, primjerice u Komiži. Volio bih tamo živjeti nekoliko godina, učiti jezik i upoznavati ljude. To bi bilo tako zabavno.

Da biste napravili dobru fotografiju rekli ste da možete čak čekati satima da ulovite dobro svjetlo. U kojem dijelu dana najviše volite fotografirati?  

Obožavam fotografirati rano ujutro, ne samo zbog dobrog svjetla, nego i zbog toga što neće biti turista uokolo, samo se malo domaćih ljudi priprema za dan. Ja zapravo nisam jutarnja osoba, ali fotografija me prisilila da potpuno promijenim svoje navike. U slučaju Splita, gotovo sve mogu istražiti sam u Dioklecijanovoj palači. Kao da sam se vratio u doba Staroga Rima i osjećam kao da mogu ući u duh grada. Gledati izlazak sunca je bonus tome. Izlazak rano ujutro za mene nije foto session, to je čarobno iskustvo. 

Koju biste poruku željeli poslati ljudima širom svijeta koji prate Vaš rad kroz fotografije?

Kroz svoje fotografije uvijek pokušavam poslati pozitivnu poruku. Nastojim uključiti jedinstvene trenutke i situacije koje zaokupljaju domaće ljude, zanimljive gomile. Također želim podsjetiti mještane na ono što imaju, jer život na istom mjestu čini da zaboravite. Želim da vide da je ono što imaju lijepo. 

Što za Vas znači napraviti dobru fotografiju? 

Uvijek razmišljam što mogu sljedeće fotografirati. I želim sačuvati svoje pamćenje i iskustvo svježim, pa kad znam da sam napravio nekoliko dobrih fotografija, počnem s uređivanjem. Na taj način, vjerujem da je poruka i priča na mojim fotografijama jača. Dobra fotografija je kada mogu dobiti emocionalne odgovore od nekoga, bilo da se radi o pejzažnoj ili uličnoj fotografiji, fotografija je ona koja priča priču i tjera ljude da razmišljaju. 

Koja su mjesta na Vašoj listi iz Hrvatske sljedeća za posjet?

Nadam se da ću uskoro posjetiti Korčulu. Nikada prije je nisam posjetio. I Dubrovnik, opet. Taj je grad kao san za fotografiranje i nikada se ne možete umoriti od istraživanja.

Što mislite o činjenici da se danas neki fotografi danas toliko koriste fotoshop?  

Mislim da je fotografija umjetnost. A umjetnost je subjektivna. Nemam problema s tim dokle god je to u svrhu stvaranja umjetnosti. I na pojedincima je da odluče što će uređivati ​​ili ne. Ponekad se javlja problem kada uređena fotografija predstavlja nerealnu stvarnost i pokušava manipulirati ljudima. Smatram da je fotografija nešto poput fotoreportaže koja mora biti istinita o onome što predstavlja. I ekstremno uređivanje u pojedinim časopisima ljepote nanosi štetu ljudskoj perspektivi idealnog tijela i lica. 

Jutarnje fotke na kojima sunce stidljivo obasjava splitsku Rivu, svjetlost koja polako budi grad, usput uhvaćeni šetači kroz skaline Varoša ili u kalama između Dioklecijanovih zidina, odsjaj Hrvatskog narodnog kazališta u vodi poslije kiše u Zagrebu, zalazak sunca iza katedrale i mnoge druge fotografija, pretstavljaju haiku poeziju toga mladog, ali itekako talentiranog fotografa. Svojim radom on je svojevrsni promotor i kulturni veleposlanik naše prelijepe Hrvatskeu svijetu.