Kamov, jedna od najvažnijih i najsloženijih ličnosti hrvatske književnosti (Foto: Naslovnica "Ištipana hartija")
Njegova nacionalna kultura nikada ga nije shvatila ni do kraja prihvatila, a prerana smrt Janka Polića Kamova ostavila je prostor za kontradiktornost, proturječnost i tajnovitost.
Jednu od najvažnijih i najsloženijih ličnosti hrvatske književnosti, hrvatska je književna scena prihvatila tek nakon europske i svjetske afirmacije. - Tvrdio sam to i objašnjavao kolegama još sredinom osamdesetih godina, ali samo je mali broj naših teoretičara bio sklon takvu razmišljanju, pojašnjava Mladen Urem, riječki književni kritičar i istraživač, kojega je Kamov dugi niz godina i noću držao budnim.
Svjestan činjenice da će jedino inozemna afirmacija Kamovljevih djela potaknuti njegovu matičnu sredinu na reaktualiziranje njegova statusa u nacionalnoj književnosti, potaknuo je prevođenje njegovih djela na engleski, njemački i talijanski.
Tek kada je publiciran u časopisima "Grand Street" (New York), "Partisan Review" (Boston), "Corner"(Oakland), uvršten u američku "Povijest hispanističke avangarde" i, na koncu, početkom 2000. godine u najvećem istraživanju u Americi provedenom na Internetu s nekoliko tisuća anketiranih nakladnika i više od tristo sveučilišta, izabran za jednu od tristo najznamenitijih osoba tisućljeća, postalo je i našoj široj javnosti jasno da je riječ o književniku čija je recepcija postala važna u mnogo širim razmjerima.
Nesalomljiv dječak, vratolomne i buntovne akcije
U četrnaestoj godini Janko Polić je kao đak Sušačke gimnazije u Rijeci 1900. osnovao revolucionarno-anarhističku skupinu Cefas, koja je u svom programu postavila zadatak rušenja Austro-Ugarske uz pomoć američkih Hrvata te stvaranja slobodne i moderne Hrvatske, o čemu svjedoči u nekrologu Kamovu, 1910. književnik Josip Radošević.
- Janko preuzimlje akciju organizatora, političara, on će tobože pomoću veza svoga oca naći doticaja s američkim Hrvatima. Tamo bismo imali nabaviti oružja, a onda podići bunu, revoluciju, dignuti dinamitom i bombom čitavu Hrvatsku u jedan revolucijonarni, krvavi kaos. Pritisak khuenovštine i žandarska gimnazijska disciplina odrazila se eto u njegovoj duši u kvaternikovskom svijetlu bune, rušenja - ta ga je presija označila kao energiju, hiperenergiju, nesalomljiva dječaka vratolomne i buntovne akcije. Kvaternik nam je bio ideal, a Grženićeva čižma svetinja. Oslobođenje Hrvatske život, a naš život sitnica, nevrijedna, majušna stvarca. Cefas se nedugo nakon osnivanja raspao, pa je Polić, iako vrlo mlad, postao svjestan kompleksnosti političkog angažmana i gotovo bezizlazna položaja svoje domovine.
Razlog lutanju, ljubav ili...
Katarina Radošević, koju će u kasnijim pjesmama Janko nazivati Kitty, bila je njegova strastvena i duboka ljubav, koja je u potpunosti izmijenila njegov život, sve do tragičnog prekida kada ga je ostavila i odlučila se udati za njegova najboljeg prijatelja. Tu je nesretnu ljubav nosio u svom srcu četiri godine, a sa sobom ju je odnio i u inozemstvo.
Drugi izvori govore da je Janko živio nesređeno, avanturistički lutao, bio izbačen iz Sušačke gimnazije, pobjegao iz roditeljske kuće, bio vatreni domoljub i radio kao šaptač u Ibsenovim ''Sablastima''. Iako nemiran boem,1906. godine, počinje pisati ''Isušenu kaljužu'', koju će 90-ih čuveni teoretičar književnosti Geoffrey Hartman prozvati najvećim književnim otkrićem u Americi. Od 1907. do 1910. boravi u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.
Futuristički puls Barcelone – najnemirnijeg europskog grada
- Barcelona je posljednja i najvažnija etapa putovanja i književnog angažmana Janka Polića Kamova, naglašava Urem, jer iz svjetskog konteksta, to je grad u kojem se rodila avangarda. U poznatoj barcelonskoj kavani ''Četiri mačke'', 1910. godine, u koju su zalazili Ricard Urgell, Joan Miro, Pablo Picasso, Antonio Gaudi i kreirali glavni tijek umjetnosti 20. stoljeća, nalazio se i naš ''vitez crne psovke''. – Potpuno je jasno kako bi Kamov, da je poživio, zasiguno stekao svjetski ugled, a bio je jedini hrvatski pisac koji je u to doba mogao probiti domovinske okvire i postići uspjeh širih razmjera - ističe Urem.
Stoga, Kamovljevu smrt smatra jednom od najtragičnijih u povijesti hrvatske kulture. Iako se najveći broj kritičkih napisa o njemu svodi na isticanje njegove buntovnosti, nekonvencionalnosti, revolta i prkosa, valja reći da u odnosu na sve što je napisao, to je jedna od najmanje bitnih dimenzija, dodaje.
Kamov je i danas jedna od najtajanstvenijih ličnosti hrvatske književnosti, pisac koji je prerastao domovinske okvire i otvorio put Miroslavu Krleži, Antunu Branku Šimiću, Gustavu Krklecu, Augustu Cesarcu i drugima. Svojim je načinom života afirmirao snažne stavove i ideje, bio je zatvoren zbog sudjelovanja na demonstracijama protiv mađarske samouprave, protestirao protiv društvenih laži i farizejstva, a njegova djela spadaju u sam vrh svjetske književnosti.
Urednici u New Yorku i Bostonu rekli su kako je Kamovljeva ''Sloboda'' jedna od najznačajnijih pripovjetki suvremene svjetske književnosti i može se uvrstiti u svjetsku antologiju kratke priče. Kamov je 1998. uvršten u knjigu ''Povijest hispanističke avangarde'' koju je pripremila skupina najpoznatijih svjetskih hispanologa.
Roman ''Isušena kaljuža'' jedinstveno je djelo naše književnosti, koje mnogi kritičari svrstavaju među najveće romane hrvatske knjižvnosti svih vremena.
- Ta kad bi afere, dogodovštine, borba i iskustvo – jednom riječi grijeh i život bili upisani na vanzakonskom porodu mojem – kad bih to primio u prilegu stvarajućem i utrobi materinjoj – što bih onda potrebovao ostala – fakta? Janko Polić Kamov, Isušena Kaljuža (1906. – 1909.)
Umro je kao boem u dvadesetčetvrtoj godini u katalonskoj prijestolnici, 8. kolovoza, 1910. godine u bolnici Santa Cruz, u kojoj se danas nalazi spomen ploča prerano preminulom avangardnom književniku. Pokopan je bez imena na javnom groblju Sud - Este, a do današnjih dana nije u potpunosti rekonstruiran njegov boravak u Barceloni, kao ni posljednja faza njegova rada, a Mladen Urem još je uvijek u potrazi za njegovim izgubljenim rukopisima.
