Camila Mancilla Vera i David Rey u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu (Foto: Glas Hrvatske) Camila Mancilla Vera i David Rey u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu (Foto: Glas Hrvatske)

Camila Mancilla Vera je čileanska arhitektica i umjetnica s diplomom Sveučilišta Austral u Čileu i Tehničkog sveučilišta u Münchenu, magistrirala je kulturnu baštinu na Katoličkom sveučilištu u Čileu. Povodom svoje izložbe “Arhitektura izrađena od arhitekture” ističe da je arhitektura zapravo kolaž na koji utječe tisuće materijalnih kultura koje danas poznajemo.

U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, u Čileu se bilježi intenzivan dolazak hrvatskih migranata, ponajprije s otoka Brača te s dalmatinske obale. Neki od njih, privučeni usponom industrije salitre, smjestili su se u Antofagasti, a većina privučena otkrivanjem rudnika zlata - u Punta Arenasu. Tamo nije samo procvjetala i zaživjela zajednica s jakim i naznačenim kulturnim identitetom, nego je to prouzrokovalo ekonomske promjene i transformacije velikih razmjera i značenja, ostvarujući značajnu ulogu u kulturno-umjetničkom razvoju Čilea.

Međutim, oni nisu bili jedini imigranti koji su stigli u regiju. Velik broj stanovnika s otočja Chiloe migrirao je prema Magellanovoj regiji. Zajedno s Hrvatima stvorili kulturne zajednice koje su bile vidno prisutne u društvu na jugu Čilea. Tada su se na prirodni način obje zajednice počele međusobno povezivati, sklapale su se veze i brakovi, s brojnim potomcima koji žive ponajprije u hrvatskoj četvrti u gradu Punta Arenas.

Camila Mancilla Vera u Hrvatskoj je tražila svoje korijene. Potomkinja chilotesa i unuka Amande Martinić Leiva, kćeri Stjepana Martinića Prijavića, rođenoga u Pučišću koji je stigao u Punta Arenas 1936. godine te po očevoj liniji Elene Marinović Vlajović iz Milne koja je u Čile stigla 1941. godine.

U socio-kulturnom kontekstu njezin život, identitet i kulturne vrijednosti, njezina vizija svijeta produbljeni su s više značenja, tragova i dijelova, ostataka i izuma - može se reći da je to jedan "kolaž kolaža". Ona je kći udaljenosti i neizmjernosti, a njezin život predstavlja magičnu igru susreta ljudske različitosti, ljubavi i želje muškaraca i žena na napuštenim prostorima kraja svijeta.

(Foto: David Rey/Glas Hrvatske)

- Moji hrvatski geni potječu od pradjedova s očeve strane koji su 1939. godine napustili Pučišća na Braču. Migranti iz Hrvatske stigli su u Punta Arenas, gdje su pokušali pod svaku cijenu zadržati identitet svoje zemlje. Muškarci, žene i djeca koji ostali su kulturno grupirani u onome što danas poznajemo kao Hrvatsku gradsku četvrt, nastojeći zadržati svoj kulturni identitet. Nosili su odjeću koja se dovozila brodovima iz Hrvatske, išli u škole u kojima se učio hrvatski jezik i gdje su djeca pohađala radionice vezenja. Međutim, brižno čuvanje kulture od strane ovih doseljenika s vremenom je izbljedilo, a kulturna simbioza brzo se razvijala između hrvatskih doseljenika i domaćih stanovnika - kaže Camila Mancilla Vera.

Prelijepe Hrvatice plave kose s velikim zelenim i plavim očima u europskim nošnjama, s prekrivenim vezenim pokrivkama na glavama, očarale su domaće stanovnike, neustrašive moreplovce i odlične majstore drvodjelce, niska rasta i smeđih bademastih očiju. Tako su se stotine Hrvatice udale za domaće Čileance, osnovale s njima obitelji i razvile novu kulturnu zajednicu.

- U tom procesu preispitivanja identiteta, pružila mi se prilika da upoznam i istražim povijest grada Punta Arenasa, kao i povijest svojih pradjedova i djedova koji su došli iz dalekih krajeva poput Chiloea u Čileu te iz Dalmacije u Hrvatskoj, s tako različitim kulturnim identitetima, ali su ipak bili dionici stvaranja novoga identiteta u čileanskoj Patagoniji. Kad sam ih upoznala, bila sam očarana tim pričama, pokušavajući pronaći u njima karakteristike svake od spomenutih kultura te imaginarij objedinjujućeg i otjelovljenog u njihovim prebivalištima - ističe umjetnica.