(Foto: Jackeline Glasinović/privatna arhiva/s dopuštenjem) (Foto: Jackeline Glasinović/privatna arhiva/s dopuštenjem)

Jackeline Glasinović diplomirala je informatiku. Radi na području informacijskih sustava i mreži studija fizike na Sveučilištu San Andres u La Pazu.

- Upoznati zemlju u kojoj se rodio moj pradjed, znati svoje podrijetlo, svoje korijene, za mene je bio ostvaren san. Moje hrvatsko podrijetlo seže u 19. stoljeće u Nerežišća na otoku Braču, gdje se 1857. rodio moj pradjed Petar Glasinović Karmelić - govori Jackeline.

Jackeline i sestra pred pradjedovom kućom u Nerežišćima (Foto: Jackeline Glasinović/privatna arhiva/s dopuštenjem)

- Moj pradjed bio je dio prve hrvatske migracije. Stigao je u Južnu Ameriku u Čile u grad Iquique, gdje je zasnovao obitelj. Imao je trinaestero djece. Jedan od njih, moj djed Rufino Glasinović Soto, odlazi u La Paz i tamo osniva obitelj Glasinović u Boliviji - dodaje.

Upoznati Hrvatsku oduvijek je bio cilj cijele obitelji Glasinović: - Upoznati zemlju u kojoj se rodio moj pradjed, znati svoje podrijetlo, svoje korijene, za mene je ostvaren san. Uspjela sam doći u Hrvatsku i obišla nekoliko gradova. Zemlja mi se jako svidjela. A prvo što sam željela upoznati bila su upravo Nerežišća gdje se rodio moj pradjed. Doći u Nerežišća je postići cilj. Prilikom posjete mjestu imala sam sreću da stignem upravo na Dan općine, a proslava je započela misom. Ušavši u crkvu, slušajući misu, shvatila sam da se unatoč geografskoj udaljenosti koja me inače dijeli od Hrvatske, osjećam vrlo sretno. Imala sam sreću upoznati svoju rodbinu - Glasinoviće. Susret s njima bio je vrlo uzbudljiv, vrlo emotivan, bili su jako ljubazni. Posjetiti kuću moga pradjeda i koja postoji nakon toliko godina, to je iskustvo koje će zauvijek ostati u mojim mislima i u mom srcu.

Na Klisu (Foto: Jackeline Glasinović/privatna arhiva/s dopuštenjem)

Nerežišća su se Jackeline jako svidjela: - Vrlo su lijepa, skladne arhitekture, a oko kuća raste bujna vegetacija. Karakteristika Nerežišća je drvena kuća. Imala sam priliku biti gost obitelji jedne prijateljice koja je dio hrvatske zajednice La Pazu i imali smo prilike kušati tipičnu kuhinju toga mjesta: janjetinu na ražnju i neke vrlo tipične kolače iz Hrvatske. 

Tijekom boravka u Hrvatskoj, zajedno sa sestrom posjetila je Split: - Također smo posjetile Salonu, koja je drevna prijestolnica Dalmacije, kao i Trogir i Klis. U Trogiru sam imala priliku slušati klapski koncert. Kakva lijepa umjetnost! Glasovi koji pjevaju a cappella uz potpuni sklad čine da se glazba više osjeća. A to je jedinstveno za Hrvatsku i to treba isticati!

(Foto: Jackeline Glaisnović/privatna arhiva/s dopuštenjem)

Veći dio posjeta provele su na Braču:  - Upoznale smo Supetar i Bol, najvažnije luke na otoku na koji se dolazi trajektom ili katamaranom iz Splita ili Dubrovnika. Trajekti su vrlo ugodni, sigurni, s odličnim voznim redom tijekom dana. Vidjeli smo da na isti način možemo stići i do drugih otoka poput Hvara, Visa i Korčule. Oduševila me poznata plaža Zlatni rat u Bolu. Hrvatske plaže su kristalno čiste, a more je toplo i meko. Tijekom ljeta posjećuju ih mnogi turisti. Bez sumnje, Jadransko je more čarobno.

Jackeline je oduševljena i hrvatskom poviješću: - Hrvatska je zemlja bogate povijesti. Prošla je kroz teška razdoblja, no ide naprijed. Divna je! Predlažem potomcima svih hrvatskih iseljenika koji žive izvan Hrvatske da posjete Hrvatsku, pronađu svoje korijene, da upoznaju mjesta odakle su bili naši preci... To je iskustvo vrijedno življenja.

U hrvatskoj zajednici u La Pazu odvijaju se različite aktivnosti: - To je zajednica koja je uvijek prati sve vijesti o Hrvatskoj. Jedan od naših ciljeva je sačuvati tradiciju i upoznati hrvatsku kulturu. Nekoliko puta mjesečno se sastajemo da naučimo nešto o hrvatskoj kuhinji, o tipičnoj hrani ili desertu, kolaču... Sada željimo naučiti hrvatski vez, da vidimo kakvi smo i u tome. Vjerujem da ćemo pokazati što možemo postići. Također, smatram da je vrlo važno i učenje hrvatskog jezika. Sigurni smo da poznavanjem jezika možemo bolje naučiti kulturu. Imamo nastavu jednom tjedno u dvije grupe učenika. Želimo naučiti jezik jer će na taj način naša zajednica biti još bliskija Hrvatskoj.