Lazar Cvijin (Foto: screenshot/Hrvatska riječ) Lazar Cvijin (Foto: screenshot/Hrvatska riječ)

Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo osnovan je 18. siječnja 1970. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici pod imenom HKUD Bunjevačko kolo. Toj prvoj osnivačkoj skupštini nazočilo je čak 354 člana. Bila je to nakon 1956. godine prva, a u sljedećih dvadesetak godina i jedina kulturna udruga Hrvata u Subotici. Već nakon nekoliko godina HKUD Bunjevačko kolo doživjelo je brojna politička previranja, veliki broj članstva je isključen zbog optužbi za nacionalizam, a iz imena je na dirigiranoj skupštini Društva (24. lipnja 1973.) izbrisan pridjev »hrvatsko«. Bez obzira na političku strukturu, u društvu se i tada čuvala tradicija Hrvata-Bunjevaca. Uz nekoliko prethodnih pokušaja, Društvu je na skupštini, koja je održana 18. lipnja 1995. godine vraćen pridjev »hrvatski«, a Društvo je preustrojeno u Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo. Bez obzira na brojna politička previranja, kasnije i financijske poteškoće i skoro gašenje samoga Centra, HKC Bunjevačko kolo djeluje i danas, nakon 50 godina. 

U kakvom ozračju dočekujete zlatni jubilej? Koji su ključni problemi s kojima se susrećete u radu?

Dočekujemo ga u pozitivnom ozračju. Ovoj upravi mandat traje dvije i pol godine i znajući od čega smo krenuli možemo reći da smo dostigli ono o čemu smo na početku mogli samo maštati i moliti se za to. Molitve su nam uslišane i u načelu smo jedna stabilna udruga, u kojoj je kao u košnici, jer svaki dan neki od odjela radi, ima probe ili susrete. A na početku smo zatekli tek 30-tak članova folklora u svim uzrastima. Voditelji odjela su napustili Centar ili su to kanili učiniti. Financijska situacija je, blago rečeno, bila nezavidna. Sve vrijeme nam je bilo u glavi da je blizu godina jubileja i pitanje kako ćemo ju dočekati. Srećom, još jednom se pokazalo kolika je snaga našeg Centra: od onog trenutka kada su se smirili nemiri i prijepori, kada se vidjelo da svaki odjel ima vrlo kvalitetnu ponudu, članstvo se ponovo počelo okupljati i njihov broj iz dana u dan raste. I tu sad nastaju, ne bih rekao problemi, nego više slatke muke: kako svima osigurati kvalitetan prostor za rad, potreban broj termina, ugrijati prostore zimi i drugo. Naravno da su ključni problemi financijske prirode. Kulturne udruge su oduvijek imale ovu vrstu problema i to nije od jučer tako da i nije samo nama tako. Velika je naša tuga kada moramo voditeljima i članstvu reći da nešto ne može, bilo da se radi o nekom odbijenom gostovanju, novim nošnjama, novoj opremi, pa i kada se radi o nadoknadama voditeljima i osoblju.

Jedan od velikih problema odnosi se na prostorije. Centar se nalazi u prostorijama koje su u vlasništvu Grada Subotice. Samim time niste u mogućnosti aplicirati na natječaje za tu namjenu, a s druge strane je potrebno održavati prostorije koje su stare i koje zahtijevaju velika ulaganja. Kako se borite s ovim problemom?

Jako teško. Ima puno problema i mi pored toga što prostor nije naš svake godine ulažemo značajna sredstva u održavanje i popravke. Sredstva se osiguravaju iz natječaja. Od 2018.godine do danas smo radili popravku krova na dvorani za probe, pa zamjenu vrata, zamjenu i popravku oluka, popravke kupatila, ličenje svlačionica, a o sitnim popravkama da ne govorim. Gradu nije prioritet obnavljanje ovakvih prostora i na to teško možemo računati, a dok smo mi u njemu moramo osigurati bar podnošljive uvjete za rad. Najgore od svega je da je ugovor o zakupu samo na 5 godina, pa se može dogoditi da i pored uloženog možemo i ostati bez tog prostora. No, nadajmo se da ćemo u budućnosti naći povoljnije rješenje za nas, a to je bar zakup na duže razdoblje.

(Foto: screenshot/logo)

Kako se Centar financira i imate li uposlenih osoba ili se sve radi na dobrovoljnoj osnovi?

Kao i sve udruge, financiramo se putem natječaja, članarina i donacija. Pokušavamo da svaki odjel bude do neke mjere financijski samoodrživ. Tako folklorni odjel ostvaruje prihod od članarina, dramski od prodaje ulaznica za predstave, likovni od prodaje slika itd. Težimo da ta samoodrživost bude što veća, ali to nikada neće do kraja biti moguće. Od uposlenika imamo uposlenu jedino tajnicu, dok voditelji odjela rade na dobrovoljnoj osnovi uz povremene i simbolične nagrade.

Od osnutka HKC-a Bunjevačko kolo, pa sve do danas folklorni odjel nije prestajao s radom. Istina je da su bili odljevi članstva, ali je folklor uvijek iznova stao na noge. Je li folklorni odjel okosnica Centra?

Svaki odjel je važan i svaki nam je član važan. Istina je da smo u folklornom odjelu u posljednjih godinu i pol imali najveći rast članstva, pa je njihov broj trenutačno oko 130 u četiri uzrasne skupine. Folklorni odjel uživa veliku popularnost, što pokazuju rasprodana oba godišnja koncerta na kojima je bilo preko 600 posjetitelja. Isto primijetimo prilikom gostovanja, jer svi s velikom pozornošću čekaju naše nastupe i osobito ih toplo pozdravljaju. Postoji kod naših roditelja vrlo pozitivno mišljenje o tome da se njihova djeca bave folklorom, da je to korisno za njihovu djecu s više gledišta i zbog toga je i veliki broj članova. Naravno, velike zasluge idu i našim voditeljima folklora Marinu Jaramazoviću i Senki Horvat i njihovom kvalitetnom radu.

Osim spomenutog odjela, koji su još odjeli aktivni i koliko imate članova?

Imamo čak tri dramska odjela. Prvi, i s najduljim stažom, je dramska skupina koju predvodi Marijan Kiš koja broji oko 20 članova. Nedavno je predstava Ča Grgina huncutarija izvedena 30. put, što je veliki uspjeh za bilo koje amatersko kazalište, a osobito je to veliko kada je to kazalište jedne manjinske udruge. Nevena Mlinko je počela raditi s djecom i mladima. Ukupno ih je oko 30, vrijedno se pripremaju i već i nastupaju. Djeca su nastupala za sv. Nikolu, a mladi će nastupiti sutra na Tribini koju organiziramo u sklopu jubileja. Nadalje, imamo naš likovni odjel koji predvodi Željko Vidaković i školu slikanja koju vodi poznati slikar Kristijan Sekulić, ukupno njih oko 40. Imamo još odjel za manifestacije koji predvodi Denis Lipozenčić, a odnedavno je aktivan i Klub koji vodi Vlatko Vidaković u kojem se okupljaju nekadašnji i sadašnji članovi i simpatizeri Centra.

Osnutkom HKUD-a Bunjevačko kolo obnovljeno je Veliko prelo, te se godinama organizirala Dužijanca, kao i brojni kulturni događaji. Koje su danas manifestacije koje Centar organizira?

Da, u pravu ste. Puno je toga nekad bilo, a sada nije više u okviru Centra. Ali nismo bili lijeni, pa smo zatečene manifestacije potpuno inovirali, a otprilike svake godine dodajemo još po jednu novu. Pred nama je Veliko prelo, najpoznatija manifestacija koju organizira Centar. I ove godine će na Prelu biti preko 500 ljudi okupljenih u zajedništvo koje su nam naši preci ostavili u naslijeđe još prije 140 godina. Odmah potom ide Prelo sićanja. Prelo čija je ulaznica naša divna nošnja. Zatim ide uskrsna izložba likovnog odjela. pa oko Mladog Uskrsa Dalmatinska večer. U lipnju je Dužijanca malenih, a u srpnju izložba Bunarić 2019. i kolonija Bunarić 2020. U jesen će biti održan Festival tradicijskog pivanja i godišnji koncerti. Između toga je mnoštvo gostovanja, nastupa i predstava. Ova godina će imati i posebne manifestacije vezane za godinu jubileja, ali o tome nešto kasnije.

Svjedoci smo da se zbog nezakonitih radnji i poslovanja HKC prije desetak godina suočavao s potencijalnim gašenjem. Tada su pokretane i tužbe, međutim za to imenom i prezimenom za sada nitko nije odgovarao. Ima li nekih pravosudnih ishoda iz toga razdoblja?

Ovo je jako teško pitanje. Moram priznati da se mi kao uprava nismo mnogo bavili prošlošću, jer smo imali puno važnijih problema o kojima sam već govorio, a koji su tražili maksimalnu posvećenost da ne bismo napravili pogrešku jedne od prethodnih uprava, koja je pokušavajući naći odgovorne za potencijalne nezakonitosti nedovoljno se posvetila stvarnim tadašnjim potrebama i vrlo brzo izgubila konce. Doista mislim da to nije naša zadaća. Ono što mogu reći je da je iz tog vremena ostao problem neevidentiranog radnog staža mnogih uposlenika, što ćemo u narednom periodu riješiti. Moje osobno mišljenje je da su problemi nastajali kada su želje u velikoj mjeri nadilazile stvarne mogućnosti i kada se s time nije stalo na vrijeme, nego su se pokušavala iznalaziti riskantna rješenja u graničnim područjima zakonitosti.

Nekad je Bunjevačko kolo bila jedina udruga Hrvata u Subotici. Danas je situacija drugačija, imamo više hrvatskih udruga u ovome gradu. Što danas HKC predstavlja za Hrvate u Subotici?

Mnogo više od obične udruge. Dokaz za to je i činjenica da i pored svega što se loše događalo, o čemu smo maloprije govorili, HKC je svaki puta opstao i poput feniksa vraćao svoju poziciju najveće udruge Hrvata-Bunjevaca. Puno je ljudi tijekom 50 godina ponijelo lijepa sjećanja na dane provedene u HKC-u, kao član ili kao redoviti posjetitelj manifestacija. Upravo se rade istraživanja u cilju prikupljanja građe za monografiju i nadam se da će se bar približno moći reći podatak koliko je ljudi prošlo kroz Centar. Nadalje, mi kao uprava svjedočimo o stalnim novim ponudama da se otvore novi odjeli, da se članstvo, osobito mladi, žele još češće okupljati i družiti se u svom Centru. Obraćaju nam se udruge za pomoć, jer znaju da je mogu dobiti. Primjer za to je suradnja s HKPD-om Đurđin u dijelu pomoći oko održavanja proba njihovog folklornog odjela i suradnja s Pučkom kasinom kojima ćemo ustupiti prostor za sastanke i rad. Pa i svim ostalim udrugama, od kojih je jedan broj nastao odvajanjem od HKC-a, pružena je u svakom trenutku ruka suradnje i sa zadovoljstvom konstatiramo da ju mnogi prihvataju.

Što je ono što biste istaknuli kao posebnost u HKC-u Bunjevačko kolo?

Baš ono što sam u prethodnom odgovoru napomenio: HKC je više od obične udruge već sada, a da ne govorimo o onom što bi mogao biti. Možemo doći u situaciju da rast članstva i aktivnosti nećemo moći financijski pratiti i opet doći u probleme. To naravno ne smijemo dopustiti, ali se moramo zapitati propuštamo li onda veliku priliku da u vremenu kada je pripadnike naše zajednice teško okupiti i aktivirati mi to ne učinimo. Mjera stvari, kakav i koliki HKC treba našoj zajednici je pitanje na koje vrlo brzo moramo pronaći odgovor. Uputit ćemo ga na sve relevantne adrese. Ne želimo tu odluku donijeti sami.

Tribinom "Kako je nastalo Bunjevačko kolo?" započinjete proslavu ovoga jubileja. Kako ćete i kojim sadržajem obilježiti ovu godinu?

Tribina je prva u nizu izvanrednih manifestacija kojima ćemo obilježiti 50. obljetnicu osnutka i 25. obljetnicu reosnutka HKC-a Bunjevačkog kola. Zbog blizine termina održavanja Velikog prela odlučili smo se da sam dan osnutka, 18. siječnja 1970., obilježimo nešto skromnije nego što bismo htjeli, ali očekujemo da će tribina ispuniti očekivanja. Moći će se čuti svjedočenja živih svjedoka tih vremena, koji će nam vjerno dočarati atmosferu i sve kušnje kojima su bili izloženi ti hrabri nositelji preporoda hrvatske zajednice na ovim prostorima. Kanimo organizirati i smotru više generacija folkloraša i njihovih voditelja koji su nastupali za HKC. Svečanu akademiju s dodjelama priznanja planiramo za lipanj. Priprema se tiskanje monografije, a plan nam je i sašiti potpuno nove komplete bunjevačke nošnje. Bit će tu i izložbi i književnih večeri, a nešto ćemo ostaviti i kao iznenađenje.

(Željka Vukov, Hrvatska riječ)