(Foto: Hrvatska riječ/ screenshot) (Foto: Hrvatska riječ/ screenshot)

O radu Zajednice danas te o njihovom stajalištu poslije 28 godina od održanog mitinga u Hrtkovcima kada je pozvano na protjerivanje građana hrvatske nacionalnosti, u intervjuu za Hrvatsku riječ govorio je predsjednik Zajednice Mato Jurić.

Ove godine navršeno je 28 godina od kada je u Hrtkovcima održan miting na kojem je Vojislav Šešelj u svom govoru pozivao na protjerivanje Hrvata s tog područja, nakon čega su mnogi stanovnici Hrtkovaca hrvatske nacionalnosti odlučili napustiti svoje mjesto. Kakvo je stajalište Vaše Zajednice u povodu tog događaja, te Vaše viđenje poslije 28 godina od progona vojvođanskih Hrvata, prvenstveno onih iz Srijema?

Na mitingu Srpske radikalne stranke 6. svibnja 1992. u prisutnosti Vojislava Šešelja je ''ozvaničeno'' protjerivanje građana hrvatske nacionalnosti, pa se često taj događaj kolokvijalno naziva ''sindrom Hrtkovaca''. Toga je dana pročitan popis 17 ''nepodobnih'' građana hrvatske nacionalnosti koji su pod prijetnjama ubrzo morali iseliti, a 20 obitelji nasilno je izbačeno iz svojih domova. Snimka s tog mitinga bila je jedan od dokaza koje je tužiteljstvo izvodilo u Haagu.

Bilo je to vrijeme zastrašivanja smrću, batinanja, prijetnji telefonima, Hrvati su nazivani ustašama, inscenirane su tuče mladića koji su došli i starosjedilaca koji su rođeni u Hrtkovcima, maltretiran je tadašnji župnik crkve sv. Klementa u Hrtkovcima Nikola Kraljević, a mještanin Mijat Štefanac (u Hrtkovcima poznatiji pod nadimkom Piršić) pronađen je mrtav u ataru između Hrtkovaca i Nikinaca. Sve je to rezultiralo iseljenjem oko 600 hrtkovačkih obitelji, od čega je samo u mjesec dana 1992. godine iz Hrtkovaca odselilo oko 300, od ukupno 480 obitelji iseljenih 1991. i 1992. godine. Ludilo je išlo toliko daleko da je promijenjen i naziv sela pa su se Hrtkovci nekoliko godina zvali – Srbislavci. Premda su Hrtkovci postali sinonim protjerivanja Hrvata iz Srijema, ovaj scenarij etničkog progona provodio se u cijelom Srijemu.

Kakav je Vaš komentar oslobađajuće presude Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i Bosni i Hercegovini?

Međunarodni sud pravde u Haagu, odnosno Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove donijelo je 11. travnja 2018. drugostupanjsku, pravomoćnu presudu kojom je Vojislav Šešelj proglašen krivim za ratni zločin protjerivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci, odnosno za točku optužnice koja se odnosi na ''poticanje progona, deportacije, prisilno premještanje Hrvata 1992. iz sela Hrtkovci kao i zločine protiv čovječnosti''. Osuđen je na kaznu od 10 godina zatvora, ali je ostao na slobodi jer mu je u kaznu uračunato gotovo 12 godina koje je proveo u pritvoru.

Premda ovom presudom osjećamo djelomičnu zadovoljštinu, jer je Šešelj pravomoćno proglašen ratnim zločincem, odnosno prvi je osuđen za ratni zločin počinjen na tlu Srbije u kojoj nije bilo ratnih događanja, i to protiv lojalnih građana koji nisu bili ni u kakvoj pobuni ili otporu, velika nepravda je što nije osuđen i za brojna druga (ne)djela koja su počinjena u Vojvodini po istoj metodi kao što je to bilo i u Hrtkovcima. Također, nepravedno je što Haaški sud nije želio utvrditi postojanje udruženog zločina protiv Hrvata u Vojvodini, jer je Šešelj bio samo dio tog udruženja i provodio službenu politiku tadašnjih vlasti Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, kao i što glavni akteri tih zločina, uz Miloševića i vrh JNA.

U jednom od svojih priopćenja za javnost, istaknuli ste da unatoč nestajanju Hrvata u Srijemu i nakon toliko vremena o protjerivanju Hrvata iz Vojvodine, ali i iz Srbije općenito se šuti. Jedan od malobrojnih projekata kojim se učinio pomak u cilju osvjetlavanja onoga što se vojvođanskim Hrvatima događalo 1990-ih je projekt ''Nepodobni građani'', potaknut inicijativom Vojvođasnkog građanskog centra iz Novog Sada. Smatrate li da bi takvih projekata trebalo biti više?

Naravno da bi ih trebalo biti više. Zato još jednom koristim priliku da se zahvalim Vojvođanskom građanskom centru i Fondu za humanitarno pravo (FHP) na tom projektu i objavljenom Dosjeu Zločini nad Hrvatima u Vojvodini u periodu od 1991. do 1995. godine. Glavni cilj Dosjea je da javnosti podastre dokaze i podatke o masovnim zločinima čiji počinitelji do sada nisu izvedeni pred lice pravde. Također, ovim se dosjeima upućuje zahtjev mjerodavnim institucijama da procesuiraju sve osobe odgovorne za zločine u svojstvu izvršitelja, naredbodavca ili po zapovjednoj odgovornosti, a sve s ciljem uspostavljanja vladavine prava i suočavanja s nasilnom prošlošću u postjugoslavenskim državama. U Dosjeu je dokazano da se kampanja zastrašivanja Hrvata u Vojvodini odvijala uz znanje i prešutno odobravanje tadašnjih političkih struktura u Srbiji, kao i da su u pojedinim aktima nasilja nad Hrvatima sudjelovali i pripadnici Resora Državne bezbednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. U dosjeima su predstavljeni dokazi o prijetnjama, zastrašivanju, uništavanju imovine, silovanju, progonu, nestancima i ubojstvima Hrvata u Vojvodini od 1991. do 1995. godine. Iako je slučaj Hrtkovci poznat, zločini nad Hrvatima su počinjeni na teritoriju gotovo cijele Vojvodine po istom ili sličnom obrascu, što ukazuje na to da su ovi zločini činjeni na temelju prethodno osmišljenoga plana.

Cijeli intervju pročitajte na poveznici

(Izvor: Hrvatska riječ/ Suzana Darabašić)