Prikaz karte nelazišta ''kasnih'' neandertalaca. (Foto: Facebook) Prikaz karte nelazišta ''kasnih'' neandertalaca. (Foto: Facebook)

Časopis Nature svjetski je priznati znanstveni časopis, a objava vlastitog istraživanja na njegovim stranicama za mnoge je znanstvenike nedostižan san.  Nedavno su svoj san uspjele ostvariti  dvije hrvatske mlade znanstvenice, doktorantice na Odjelu za evolucijsku genetiku Max Planck Instituta za evolucijsku antropologiju, Mateja Hajdinjak i Petra Korlević. Objavu svoga rada mlade znanstvenice osigurale su studijom kojom su prvi puta opisani genomi petero neandertalaca koji su živjeli prije 39 do 47 tisuća godina.

Sve donedavno mogućnost analiziranja drevne DNK bila je onemogućena zbog lošeg stanja ostataka, vrlo malih upotrebljivih količina endogene DNK stoga je bilo gotovo nemoguće analizirati DNK naših predaka. Zahvaljujući tehnikama koje se razvijaju na Institutu za evolucijsku antropologiju, otkrivena je nova mogućnost istraživanja rijetkih ostataka drevnih kostiju koji do razvitka ove grane genetike nisu odavali previše podataka.

Mateja Hajdinjak objavu je priskrbila kao glavni istraživač na studiji kojom su prvi put opisani genomi petero neandertalaca.(Foto: Mateja Hajdinjak/ Facebook)

Mlada hrvatska znanstvenica Petra Korlević prije dvije godine prilagodila je jednu od forenzičkih genetičkih metoda za upotrebu na problematičnim drevnim ostacima čime je riješila problem kontaminacije, a Mateja Hajdinjak i suradnici sada su je prvi put upotrijebili da bi sekvencionirali genome pet neandertalaca.

– Važno je što smo na ovaj način uspjeli za analizu koristiti jako male uzorke, od kojih je najmanji iznosio 9 miligrama, što je puno manje nego se prije koristilo. Često su, naime, ti ostaci u vrlo lošem stanju i iz njih nije moguće ni dobiti više od nekoliko desetaka miligrama uzorka, što je prije bio ograničavajući faktor. Druga bitna stvar je da je zahvaljujući novim metodama sada moguće dobiti genome više neandertalaca što nam je omogućilo da rekonstruiramo prošlost cijelih populacija – pojasnila je Hajdinjak.

Genomi su sekvencionirani iz kostiju i zubi pet neandertalaca pronađenih na lokacijama u Belgiji, Francuskoj, ruskom dijelu Kavkaza i u hrvatskoj špilji Vindiji, jednoj od dvije najznačajnije lokacije s neandertalskom DNK na svijetu. Ostaci pronađeni u ovoj špilji već su pomogli razjasniti mnoge tajne vezane za naše pretke.

U špilji Vindija 1974. godine pronađeni su jedni od najboljih ostataka neandertalaca na svijetu. Zbog toga su odabrani da budu glavni izvor DNA za "Neandertalski projekt genoma". (Foto: Pixsell)

Usporedivši dobivene genome, Hajdinjak i suradnici zaključili su da su se svi ''kasniji'' neandertalci razdvojili od zajedničkog pretka iz Sibira prije oko 150 tisuća godina te da su genetski srodni ovisno o geografskoj poziciji.

–Jedna od važnijih stvari koju smo otkrili je i da su svi ti ''kasniji'' neandertalci čije smo genome analizirali, genetički bliže populaciji neandertalaca koja se miješala s precima današnjih ljudi koji žive izvan Afrike, objasnila je Hajdinjak.

Dvije mlade znanstvenice diplomirale su molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a proteklih su godina sudjelovale u mnogim znanstvenim istraživanjima. Nedavno su obje doktorirale, a zahvaljujući dosadašnjim znanstvenim uspjesima Mateja  Hajdnjak ostat će raditi na Max Planck Institutu, a Petra Korlević uskoro odlazi na postdoktorat u Cambridge.