Maria Florencia Celani ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. (Foto: Facebook/ screenshot) Maria Florencia Celani ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. (Foto: Facebook/ screenshot)

Stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o hrvatskome državljanstvu očekuje se da bi zanimanje moglo i porasti. Većina prvo dolazi učiti hrvatski jezik, a potom se odlučuje trajno preseliti u Hrvatsku.

Argentina je između dvaju svjetskih ratova pružila utočište mnogim Hrvatima. Među njima bio je i pradjed Marie Florencie Celani. Ona se za život u Hrvatskoj odlučila prije dvije godine. Prisjeća se kako s kovčezima izlazi iz zagrebačke zračne luke.

- Bila sam sama, sama. Čekala sam taxi. I snijeg, svugdje...I rekla sam, ajme meni, zašto sam ja ovdje? Ali onda, sam rekla sebi - to je moj san i idemo dalje – ispričala je vesela Maria Florencia Celani.

Prionula je učenju hrvatskoga jezika, koji joj, kaže, nije bio nimalo lak.

- Dobila sam stipendiju za studiranje na Croaticumu, na Filozofskom fakultetu. Čuje se da moj hrvatski nije super, ali trudim se. Lijepo je kad mogu govoriti i komunicirati s ljudima. Napokon! – zaključuje.

Suosjeća s onima koji su prošli ''muke po državljanstvu'', no u njezinu je slučaju postupak bio ne odviše dug i bezbolan.

- Čekala sam pet mjeseci i meni cijeli postupak nije bio težak. Nisam imala velikih problema. Super je prošlo – ispričala je Maria Florencia.

Florencia na jednom od nastupa u Zagrebu. (Foto: Facebook/ screenshot)

Nekada je Hrvatima Argentina bila zemlja useljevanja, a danas je obrnuto, kaže. U Argentini je teška gospodarska situacija. Raste inflacija, povlače se veliki ulagači, recesija je. To što joj je Hrvatska širom otvorila vrata, puno joj znači.

- Uvijek kažem da se osjećam kao kod kuće, jer to je važno, neki novi život započinje u toj zemlji – dodala je.

Kada je dobila hrvatsko državljanstvo, kaže, gotovo je zaplakala.

 - Osjećam se Hrvatica, ali kad čitaš i vidiš da imaš državljanstvo, skoro, nije skoro, napokon, to je riječ, napokon imaš državljanstvo – kaže.

Dobila je i zdravstveno osiguranje te se u međuvremenu, uz studij, i zaposlila. Radi u umjetničkoj struci. Bavi se pjevanjem. U Buenos Airesu završila je glazbeno scensku školu za mjuzikl i kazalište. Pod svjetlima pozornice, kaže, osjeća se izvrsno.

- Pjevanje za mene je sve! Ne mogu živjeti bez toga. Ja pjevam bossa novu, r'n'b, jazz. Tango potječe iz Argentine i obožavam ga, zbog moga djeda. On je bio glazbenik – kazala je.

Život je nepredvidljiv, no smatra da je samo nebo granica. Umjetnički duh dopušta joj slobodu kretanja, putovanja, izražavanja.

- Ja obožavam riječi na hrvatskom: korak po korak, to je važno. Idemo polako, jer sve se može. Polako i korak po korak – zaključuje mlada Argentinka koja je svojim novim životnim putem odlučila koračati Lijepom našom.