Razgledavanje Rima u društvu tamošnjih Hrvata (Foto: Ivana Perkovac/Glas Hrvatske) Razgledavanje Rima u društvu tamošnjih Hrvata (Foto: Ivana Perkovac/Glas Hrvatske)

Iako ne postoje točni statistički podaci, smatra se da danas u susjednoj Italiji živi oko 60.000 Hrvata i to najviše u u regijama Furlanija - Julijska krajina, Veneto, Lombardija i Marche. Iseljavanja u tu zemlju, posebice iz Istre, Primorja i Dalmacije započela su još za vrijeme Austro-Ugarske, kad je većina Hrvata za svoje odredište odabrala Trst.

Nekada su to bili imućni vlasnici ili suvlasnici parobrodskih društava, koji su utjecali na gospodarski i kulturni razvoj toga grada o čemu svjedoči monografija ''I Croati a Trieste'' ("Hrvati u Trstu") na kojoj je godinama radilo 26 autora iz Hrvatske, Slovenije i Italije.

U novije vrijeme, u Italiju iz svih dijelova Hrvatske doseljavaju Hrvati iz ekonomskih razloga, trbuhom za kruhom, u potrazi za boljim životom. Najmanje se govori o tzv. nevidljivim stanovnicama Italije - njegovateljicama starijih i nemoćnih, poznatima kao badante. Taj je iseljenički val iz naših krajeva zapljusnuo Italiju posebice poslije Domovinskoga rata, a o fenomenu ''badante slave'' pisala je poznata sociologinja i talijanististica iz Trsta Melita Richter, a kasnije i Katarina Abramović, inženjerka kemije i magistrica ekologije. Na temelju svoga iskustva kao njegovateljica napisala je potresnu knjigu ''Moja Italija''.

- Taj rad žena kao da je tabu-tema. Novac od našeg rada stiže u Hrvatsku, a tu se prave da nitko ništa ne zna - zaključila je Abramović, koja je svoje umirovljeničke dane provela radeći u Italiji.

(Foto: Ivana Perkovac/Glas Hrvatske)

U talijanskoj prijestolnici nećete naići na velik broj Hrvata. Zajednica je unatoč tome povezana i vrlo aktivna. Hrvati koji su tamo stizali iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore također su bili u potrazi za svjetlijom budućnosti i rade u svim branšama, a nekolicina je zaposlena u tamošnjim mnogobrojnim dipolmatskim i konzularnim predstavništvima, od kojih se posebno ističe prvi veleposlanik Crne Gore pri Svetoj Stolici, a kasnije i veleposlanik Crne Gore u Rimu, Kotoranin Antun Sbutega, koji je umnogome pomogao bilateralnim odnosima dviju zemalja, ne zanemarujući status Hrvata u Crnoj Gori.

Posebno mjesto u Rimu zauzimaju hrvatska nacionalna crkvena ustanova Papinski hrvatski zavod Sv. Jeronima u kojemu studiraju hrvatski svećenici iz cijeloga svijeta i Sestre sljedbenice reda bl. Marije Petković, čije misionarke djeluju diljem svijeta, odnedavno i na Kubi.

Osnivanjem Udruge ''Hrvatsko-talijanski mozaik Rim'' 2015. godine, Hrvatska je kao kulturna i turistička destinacija sve prepoznatljivija u Italiji. Večernjakova domovnica, koja im je uručena 2017. godine, govori o aktivnostima koje su prepoznali Hrvati diljem svijeta. Njihovim zalaganjem sve se više govori i zna o statusu moliških Hrvata, najmanje jezične manjine na jugu Italije, koja je nakon 500 godina u selima Acquaviva Collecroce (Kruč), San Felice del Molise (Štifilić), Montemitro (Mundimitar) sačuvala prepoznatljiv jezik '' na našo''.

Iako se čini kako je njihova romantična priča o tradiciji sretna, istraživanja ukazuju i upozoravaju da jezik na našo, koji ih najsnažnije karakterizira - izumire. Od prvotnih petnaestak mjesta, sačuvao se samo u spomenuta tri sela. Riječ je o srednjovjekovnoj varijanti štokavsko-ikavskog narječja koje se koristilo u središnjoj Dalmaciji, u području između rijeke Cetine i Neretve te u hrvatskom dijelu unutrašnjosti Hercegovine, a antropološki entuzijasti smatraju ga pravim blagom.

Izvjesno je da su se moliški Hrvati na područje središnje Italije doselili prije otkrivanja Amerike, što potvrđuje izostanak cijelog niza hrvatskih riječi za povrće koje je u Europu dovezeno nakon otkrića Amerike, dok su za duhan izmislili riječ dimica.

O dolasku moliških Hrvata svjedočio je i prvi hrvatski folklorist Petar Hektorović, a zanimljivo je da je najstarija sačuvana, zapisana bugaršćica upravo na jeziku na našo. Riječ Molise, dolazi od hrvatske riječi ''moli se''. 

Hrvati u Italiji

Hrvati u Italiji

13 fotografija

Padova je za Hrvate u Italiji važno vjersko središte, jer se tamo nalazi Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je četrdeset godina života proveo u padovanskom Kapucinskom samostanu ispovijedajući vjernike satima. Pohodili su ga tzv. mali ljudi, ali i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektulaci, vojnici i časnici, čak i biskupi. Iz rodnog Herceg Novog ponio je podjelu kršćana na rimokatolike i pravoslavce.

Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj, gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu. Radio je na izgradnji mostova među ljudima i narodima i bio je svojevrsna preteča ideje ujedinjene Europe. 

Posebno mjesto za našeg istaknutog znanstvenika (Foto: mvpei.hr)

Slavni Dubrovčanin, isusovački svećenik i znanstvenik, kojega nazivaju jednim od posljednjih univerzalnih umova europske tradicije, Ruđer Bošković, također je kraj svoga života dočekao u Italiji.

U Milanu je 2012. godine otvoren Centar za hrvatsko-talijanske studije "Ruđer Bošković" kojemu je cilj proučavanje i promicanje hrvatsko-talijanske suradnje u području povijesti i kulture, a u tom je gradu i podignut spomenik tom velikom hrvatskom znanstveniku, djelo Ivana Meštrovića.