(Foto: Glas Hrvatske) (Foto: Glas Hrvatske)

Gradišćanski Hrvati naselili su područje savezne pokrajine Gradišće još tijekom šesnaestog stoljeća, a nakon Drugoga svjetskog rata gradišćanski Hrvati se sve više nastanjuju i u Beču. Očuvana su brojna hrvatska naselja, od kojih su najveća: Željezno (Eisenstadt), Gornja Pulja (Oberpullendorf) i Borta (Oberwart).

Prema procjenama udruga gradišćanskih Hrvata u Republici Austriji ima oko 50 000. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine približno 27 000 stanovnika se izjasnilo gradišćanskim Hrvatima. Ujedno su naveli da je njihov materinski jezik gradišćansko-hrvatski.

Zajednica gradišćanskih Hrvata u Austriji podijeljena je na dvije podskupine: gradišćanski Hrvati u saveznoj pokrajini Gradišće (prema procjenama oko 35.000) i gradišćanski Hrvati u Beču (prema procjenama oko 15.000).

Zakonom o manjinama iz 1976. godine, Hrvatima je priznat status nacionalne manjine u Republici Austriji koja svoja manjinska prava mogu ostvarivati isključivo na području savezne pokrajine Gradišće. Do tada, temelj zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata potječe iz Državnog ugovora iz 1955., članka 7. Ugovora kojim se Austrija obvezuje na ispunjavanje konkretnih standarada zaštite manjinskih prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca.

Krajem 1980-ih godina, gradišćanski Hrvati izborili su se za službenu uporabu hrvatskog jezika (gradišćansko-hrvatskog) pred upravnim tijelima te na sudu. Kada je riječ o javnoj uporabi, hrvatski jezik se koristi u institucijama hrvatske manjinske zajednice i njihovom međusobnom komuniciranju te na hrvatskim radio i TV emisijama. Republika Hrvatska i Republika Austrija nemaju bilateralni sporazum o zaštiti manjina.

(Foto: screenshot/plakat)

U Austriji postoji znatan broj institucija gradišćanskih Hrvata kao npr.: Hrvatski centar u Beču, Znanstveni institut gradišćanskih Hrvata u Trajštofu, Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću, Željezno i Hrvatsko-gradišćansko kulturno društvo u Beču. Gradišćanski Hrvati u Republici Austriji  imaju 50-ak kulturnih udruga: folklornih, kazališnih i drugih.

Na području Republike Austrije održava se nastava na hrvatskom jeziku u pojedinim školama, a postoji i dvojezična glavna škola u Velikom Borištofu, kao i gimnazija u Borti, dok se nastava hrvatskoga jezika provodi u gimnazijama u Gornjoj Pulji i Željeznom. Gradišćanski Hrvati ističu da ne postoji mogućnost učenja hrvatskog jezika u dovoljnom broju škola što pridonosi opadanju jezične kompetencije mladih naraštaja. 

U Beču i Gradišću djeluju i dječji vrtići u kojima se nastoji poboljšati znanje hrvatskog jezika. Od akademske godine 2017./2018. na Pedagoškoj visokoj školi Gradišća u Željeznom može se studirati hrvatski jezik.

Hrvatsko štamparsko društvo u Željeznom izdaje tjednik "Hrvatske novine", godišnji kalendar te druge različite publikacije. Hrvatski kulturno-dokumentacijski centar tiska školske knjige za potrebe hrvatskih dvojezičnih škola u Gradišću. Hrvatsko kulturno društvo izdaje novine "Hrvatsko glasilo". Manjinska zajednica gradišćanskih Hrvata ima sve vrste medija: novine, radio i TV emisije u okviru ÖRF-a – studio Željezno i dio radio programa u okviru privatne radio postaje MORA u Srednjem Gradišću.

Gradišćanski Hrvati uspjeli su očuvati svoj identitet zahvaljujući i Katoličkoj crkvi. Egidije Ivan Živković (njem. Ägidius Johann Zsifkovics), austrijski je biskup i teolog iz zajednice gradišćanskih Hrvata, koji u svojem djelovanju snažno promiče hrvatski identitet.