Norma Sabioncello, Ruth Escobar Benić i Igor Murillo (Foto: osobne arhive/ustupljene fotografije) Norma Sabioncello, Ruth Escobar Benić i Igor Murillo (Foto: osobne arhive/ustupljene fotografije)

Ruth Escobar Benić ističe:

“Rođena sam u Oruru, majka mi je bila Maria Benić Snaider hrvatskoga podrijetla. Ona nam je govorila da su baka i djed došli u Latinsku Ameriku, kontinent novih mogućnosti, vođeni ekonomskim potrebama. Iskrcali su se u Čileu i na kraju stigli u Boliviju.

Najveća hrvatska zajednica obitavala je u prosperitetnome gradu Oruru. Na početku su osnovali Hrvatsko društvo za uzajamnu pomoć koje je tražilo koheziju slavenske zajednice.

S velikom zadovoljstvom mi smo prisutni u aktivnostima hrvatskog kluba, uvijek sa željom da znamo odakle počinju naši korijeni. Nemamo nikakve odnose s obitelji u domovini naših baka i djedova te ne poznajemo lijepu Hrvatsku... ali želje za to nam ne nedostaje.

Hrvatska braćo, kakva šteta! Nema veće nesreće od bolesti, a pored toga i uništenje. To je kada se svijet urušava, a bol govori. Koronavirus nas je sve držao u šahu. Virus koji je brzo postao globalna pandemija. Virus zbog kojeg su mnogi od nas ostali zatvoreni u kući. Virus koji je zatvorio škole, parkove, trgovine, barove i restorane. Virus za koji još uvijek ne postoji lijek i koji svakodnevno uzrokuje gubitak mnogih života, uglavnom među starijom populacijom. Virus koji je preokrenuo sve i natjerao nas da promislimo svoj način života i pogled na svijet.

U tim okolnostima nije neobično da se naše snage kolebaju, nije neuobičajeno da se osjećamo tužno, dezorijentirano, s neizvjesnošću, tjeskobom i strahom za budućnost. Normalna je stvar imati gorak okus u ustima i svaki dan se probuditi s osjećajem izgubljenosti. Ali ne možemo propasti, ne možemo dopustiti da Covid-19 pobjeđuje u bitci. Moramo ustati i boriti se protiv njega, jer svatko od nas može učiniti svoje da ga udaljimo iz naših života, kako bi se vratili normalnoj svakondnevici. Istoj onoj zbog koje se svakodnevno žalimo, ali koja nam sada toliko nedostaje.

Divimo se kako se brzo oporavljate u Hrvatskoj i vrlo malo nedostaje da se vratite u normalu. Pouzdajte se u molitvu Bogu, vjeru u rad, spokoj duha. Uvijek ste u mom srcu” – poručuje Ruth Escobar Benić.

 

Igor Murillo poručuje:

“Dragi hrvatski narode! Tužni smo primili vijest o potresu u Zagrebu, šteti koju su zadobili katedrala, Sabor te o golemim gubicima i stradalima.

U ovome trenutku tolike neizvjesnosti o budućnosti, iz Orura vam prenosimo svoje želje za dobrobit i snagu za prevladavanje nedaća, za prevladanje pandemije koja nas je zadesila, očekujući uskoro bolje dane sreće i blagoslova.

Oruro u Boliviji uvijek ima otvorene ruke da vas primi s ljubavlju i solidarnošću” - kaže Igor Murillo.

 

Norma Sabioncello piše:

“Kako je rekla čileanska spisateljica Isabel Allende: 'Ni sami ne znamo koliko smo snažni sve dok nismo prisiljeni iznijeti tu skrivenu silu. U doba tragedije, rata, potreba, ljudi rade nevjerojatne stvari. Impresivan je ljudski kapacitet za opstanak i obnovu'.

Žalim zbog onoga što se dogodilo. Ali sigurna sam da će Hrvatska još jednom ustati.

Pozdrav od srca i sva moja solidarnost iz Orura, Bolivije” - zaključuje Norma Sabioncello.