Francisco Jose Orlich Bolmarcich (Foto: Hrvatska matica iseljenika) Francisco Jose Orlich Bolmarcich (Foto: Hrvatska matica iseljenika)

Zbog iznimnog doprinosa parlament ga je postumno proglasio “dobročiniteljem domovine”. Njegova obitelj i danas je prisutna u životu kostarikanskog društva.

Franjo Ladić Orlić Žic (5. veljače 1857. – 24. srpnja 1950.) zasigurno zaslužuje ući u povijest kao jedan od najnaprednijih i najbogatijih hrvatskih gospodarstvenika u Latinskoj Americi. Njegovo djelovanje je toliko raznoliko, u velikom vremenskom razmaku i prostorno dislocirano na Hrvatsku i Kostariku.

Bio je idejni tvorac i većinski vlasnik austro-hrvatskog parobrodarskog društva osnovanog 1906. u Puntu (tvrtka je imala četiri broda koji su održavali linije po Kvarneru i smatra se prethodnicom današnje Jadrolinije). Mogao se pohvaliti i suvlasništvom u Tvornici tjestenine Orlić & Žic koja je osnovana 1907. te vlasništvom velikih plantaža i tvornice kave u Kostariki.

Tvornica tjestenine Orlić & Žic (Foto: Hrvatska matica iseljenika)

Francisca Zamora Salazar (1859. – 1902.) bila je prva supruga Franje Ladića. Nježna gospođa umrla je mlada od tuberkuloze. Regina Petris (Cres 1865. – 1938.) bila je njegova druga supruga.

Zbog pomoći u proširenju i obnovi puntarske župne crkve, Franjo Ladić je 1934. godine dobio odlikovanje od pape Pija XI. koje mu je predao tadašnji krčki biskup Josip Srebrnić. Orlić se nikad nije odrekao svoje hrvatske nacionalnosti.

Francisco José Orlich Bolmarcich, predsjednik Republike Kostarike rođen je 10. ožujka 1907. u veleposjedničkoj, bogatoj i uspješnoj hrvatskoj iseljeničkoj obitelji. S bratom je 1928. godine osnovao FJ Orlich & Brothers Limited. Na početku je to bila samo mala trgovina mješovitom robom, da bi tvrtka s vremenom postala jedna od najvećih za proizvodnju i prodaju kave.

Dugo je prijateljevao s Joséom Figueresom, a bio je čak drugi u njegovu zapovjednom lancu, u nacionalnoj oslobodilačkoj vojsci tijekom građanskog rata 1948. Na velikom Orlićevom obiteljskom imanju u La Pazu čak je osnovana Nacionalna oslobodilačka partija (PLN).

Završetkom rata služio je u Nacionalnoj uniji, a zatim je radio u Figueresovom kabinetu kada je njegov prijatelj pobijedio na predsjedničkim izborima 1952. Orlich se prvi put kandidirao za predsjednika 1958. godine, ali je izgubio od Marija Enchandija. No, izabran je 1962.

Nakon pobjede posjetio je Punat na otoku Krku, o čemu svjedoče mnogobrojne sačuvane fotografije.

- Možda za svoje uspjehe mogu zahvaliti upravo tome što potječem iz ovih krajeva i što sam naslijedio upornost svog naroda - rekao je tom prilikom.

Francisco Orlich u Puntu je bio samo dva puta. Njegovi državljani zvali su ga Don Chico. Tijekom svog predsjedničkog mandata suočio se s najvećom katastrofom u gradu Cartagu – erupcijom vulkana Irazu koja je započela baš kada je američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy posjetio Kostariku. Erupcija je trajala više od godinu dana i izazvala je strahovite odrone.

Obitelj Orlić na brodu iz Kostarike za Punat (Foto: Hrvatska matica iseljenika)

Razdoblje njegove vladavine zapamćeno je po znatnom povećanju standarda života poljoprivrednika, ali i po promicanju obrazovanja i kulture. Predsjednik Orlich bio je posebno inteligentan i razborit političar koji je znao brzo reagirati: u ključnim trenucima donosio je važne odluke za boljitak svoje druge domovine.

U parlamentu je volio saslušati oporbene zastupnike i bez obzira na različita stajališta s njima je uvijek imao dobre odnose. Utemeljio je Narodnu ustanovu obrazovanja koja danas nosi njegovo ime. Osnovao je Ured za nacionalnu plinifikaciju, Upravu za zonu Atlantika i sve što se odnosi na luke. Njegovo veliko postignuće smatra se učlanjenje Kostarike u Srednjoameričku trgovačku zajednicu koju čine Gvatemala, Salvador, Honduras i Nikaragva.

Napustio je politiku kao osoba koju je narod volio, a preminuo je od srčanog udara 29. listopada 1969. u San Joséu.

Život Francisca Orlicha Bolmarcicha opisao je i Alojzije Ragužin u knjizi Punat 2 (Povijesno društvo otoka Krka, 1991.), dok je riječki Novi list redovito donosio vijesti o njegovim aktivnostima i dolasku u Punat 1962. godine.

Također, nekoliko članova obitelji Orlić odigralo je važne uloge u političkoj povijesti Kostarike. Franjin sin Romano Orlich Zamora, rođen u Cresu, bio je član vlade i ministar građevinarstva, a brat predsjednika Francisca, dr. Jose Luis Orlich, ostat će zapisan kao ministar zdravlja.

Nikad se nisu odrekli svog hrvatskog podrijetla i veze s domovinom. Djed predsjednika Francisca Orlicha prešao je Atlantik više od 40 puta!

(Mladen Urem, Hrvatska matica iseljenika)