Foto: matis.hr Foto: matis.hr

O sedam desetljeća rada tamburaškog ansambla St. George Junior Tamburitzans piše Franjo Bertović, glavni potpredsjednik Hrvatske bratske zajednice.

"Na svom 70-godišnjem putu ovaj tamburaški ansambl primio je u svoje okrilje na stotine djece podučavajući ih sviranju tamburaških instrumenata, hrvatskih pjesama i kola. Ustvari, sve je i započelo s kolom. Ansambl je najprije započeo svoj rad 14. svibnja 1950. pod imenom Kolo tamburica skupina (Kolo Tamburitza Group). Tamburaška skupina bila je pod vodstvom, i uz instrukcije Bernarda M. Luketicha, koji je u prosincu 1947., sa svojih 16 godina, izabran za predsjednika odsjeka 354 Hrvatske bratske zajednice i potaknuo mnoge odsječke aktivnosti. Tako je Kolo tamburica skupina postala luč iz koje je otprve izbijao plamen šireći bogatstvo hrvatskog folklora, raznovrsnih i prelijepih narodnih nošnji, pjesama i zvukova tamburaških instrumenata.

Foto: screenshot/Facebok

Međutim, 1955. Kolo tamburica skupina mijenja ime u St. George Junior Tamburtizans a instruktorom postaje John Gregurich. Ansamblu su dodani novi sadržaji. Uz učenje sviranja tamburice, plesova i pjesama uočena je potreba za bolje poznavanje hrvatskog jezika. Riječi odabranih pjesama za program i izvođenje na pozornici trebale su biti pravilno izgovorene, ali i prepoznatljive da bi se znalo o čemu se pjeva. Djeca, već od 4 i 5 godine starosti, s roditeljima se pozivaju u Hrvatski dom "Sv. Juraj" kako bi se privikavala i zavoljela tamburicu i hrvatsku kulturnu baštinu.

Tako je St. George tamburica postala prava škola koja je podučavala djecu, poticala ih na bolje poznavanje kulture i običaja hrvatskog naroda iz kojeg su niknuli. Ovdje se već na samom početku djelovanja ansambla radilo o prvom naraštaju američkih Hrvata a danas i o drugoj, trećoj i četvrtoj generaciji.

Kao rezultat svega toga, uz Hrvatski dom u Cokeburgu, u susjedstvu stoji kuća puna narodnih nošnji, uredno složenih i čuvanih iz svih mogućih kulturnih regija iz domovine Hrvatske. Većina nošnji su autentične. Martha Luketich je na čelu odbora koji se brine o kući narodnih nošnji i osoba koja je dobar poznavatelj svake nošnje. Roditelji provjeravaju kako je dijete obučeno prije izlaska na pozornicu i pred publiku. Sve treba biti izraz istančane elegancije i ponosa na područje iz kojeg se izvodi kulturno umjetnički program. Djeca St. George tamburice uvijek su obučena u narodne nošnje kulturnog areala iz kojeg je pripremljen program za izvođenje.

Foto: screenshot/Facebok

St. George Jr. tamburica ansambl kroz svoje 70-godišnje djelovanje nastupio je na mnogim priredbama, proslavama i hrvatskim festivalima u Americi, Kanadi i Hrvatskoj. Prvi njihov dolazak u domovinu bio je 1969. godine, a potom 1972. i 1974. St. George je nastupio na sva 53 festivala Kulturne federacije mladeži Hrvatske bratske zajednice koji su održana diljem Amerike, Kanade i u Zagrebu. U Zagrebu je održano sedam Omladinskih festivala HBZ-a i to: 1976, 1981, 1986, 1997, 2004, 2013 i 2018.

Odsjek 354 HBZ-a pod čijim se pokroviteljstvom nalazi ansambl te u suradnji s roditeljskom organizacijom skrbi da je svako putovanje u potpunosti plaćeno za djecu kod nastupa na raznim kulturnim manifestacijama. Amatersko kulturno-umjetničko društvo vođeno je na profesionalnoj razini uz dobrovoljni rad mnogih pojedinaca, vodstva i roditelja.

St. George Junior Tamburitzans Ensemble gotovo je uvijek imao energično, talentirano i stručno vodstvo koje se brinulo o podučavanju i prepoznavanju muzičkih nota, sviranju tamburaških instrumenata, pjevanju i igranju kola. Kroz sedamdeset godina ansambl su vodili instruktori, koreografi i glazbeni direktori: Bernard M. Luketich, Mary C. Luketich, John Gregurich, George Merlin, Chuck i Barbara Muchnok, Jeseph Grcevich i Marlene Luketich Kochis.

Stručna pomoć stizala je i iz domovine Hrvatske. O koreografiji su se neko  vrijeme brinuli folkloraši i koreografi Lada iz Zagreba: Nevenka Vujčić Dubyak,  Ivo Šulina i Nenad Breka te Ivo Kirinčić iz Karlovca. Oni su povremeno stizali i boravili u Americi te svojim savjetima i stručnošću pomagali kod pripreme programa za nastupe. Osim toga, razvijena je dobra suradnja s Zagrebačkim folklornim ansamblom te mnogim tamburaškim sastavima, posebno iz Slavonije i Podravine. Na turneji po domovini i Europi 1972. godine u 24 dana održali su 22 koncerta, ali i sklopili mnoga prijateljstva na polju kulture i tamburaške baštine.

Foto: screenshot/Facebok

Danas ansambl predvodi glazbena direktorica i koreografkinja Marlene Luketich Kochis i Daniel Kochis uz pomoćnike  Bernadette Luketich Sikaras i Dereka Hohna, a na čelu roditeljske organizacije nalazi se glavni predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward W. Pazo. Odsjek 354 "St. George" predvodi predsjednica Bernadette Luketich Sikaras koja istodobno obavlja dužnost glavne tajnice i blagajnice HBZ-a.

Današnje vodstvo je stjecalo svoje znanje i provjeravalo muzički talent u redovima St. George Jr. Tamburice te izraslo u vrhunske glazbenike i vođe. Dok im se Daniel Kochis pridružio nakon završetka Duquesne Universityja. Sve te čelne osobe zaslužuju više od zahvale. Utkali su ovaj ansambl svoju prirodnu nadarenost, stručnost, energiju, vrijeme i strpljenje s djecom kod podučavanja te omogućili pedagoškim metodama i motivacijom stvoriti izvrsne tamburaše i folkloraše.

Moramo spomenuti i to kako je ansambl dobio svoje ime St. George ili Sveti Juraj? Mnogi članovi odsjeka 354 Hrvatske bratske zajednice iz Cokeburga kod utemeljenja, a, i danas, vuku svoje korijene iz Zagorja Ogulinskog, pa su za svog zaštitnika odabrali ime Sveti Juraj po uzoru na crkvu koju ostaviše njihovi preci u potrazi za boljim mogućnostima i životom. Al’ nikada nisu zaboravili taj životopisni kraj kojeg nadvisuje drevni grad Modruš, planine Klek i Veljun. Tako je pok. Bernard M. Luketich, glavni predsjednik HBZ-a, 1997. godine u Zagorju i Ogulinu okupio četiri tamburaška zbora iz: Zagorja, Draganića, Hamiltona (Kanada) i Cokeburga (SAD) a svi s imenom Sveti Juraj. Bilo je to lijepi i nezaboravni koncert: za domaćine i goste.

St. George Junior Tamburitzans snimili su dva albuma pod imenom: "Golden Memories" (Zlatne uspomene) i "Echoes From Our Happy Village" (Odjeci veselja iz našeg sela)."

Iz teksta Franje Bertovića za matis.hr