Rajnska jedra (Foto: Ante Karačić/s dopuštenjem) Rajnska jedra (Foto: Ante Karačić/s dopuštenjem)

Za baviti se umjetnošću potrebne su inspiracija i motivacija. Ja se nikada ne bih bavio umjetnošću da nisam vidio izložbu drvenih objekata Ivice Matijevića. To me toliko inspiriralo da sam najprije desetak dana samo sanjao o tome, a onda počeo raditi nesto slično.

Motivacija mi je bila to što sam upravo tada, u 56 godini života ostao bez posla, što je označilo moj treći životni početak. Nisam bio ničim opterećen - ni vremenom niti nekim školsko-akademskim šablonama. Koristio sam samo urođenu kreativnost.

Napravio sam desetak ciklusa. Najviše sam postigao s križevima. Oni se danas nalaze na svim kontinentima. Izlagao sam u Rumunskoj, Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Italiji, Austriji, Kini, Koreji i Peruu.

Upoznavši Matu Turića, "Matu Croatu" dogodilo mi se nešto slično kao s Ivicom. Redovito pratim sve njegove izložbe i sve njegove poruke. Mata kaže da zna da je na pravom putu i da će uz pomoc Boga uspjeti doći na mjesto koje mu po kvaliteti pripada.

Rajnska jedra (Foto: Ante Karačić/s dopuštenjem)

Tako sam i ja kao i Mata počeo raditi jedra, ali na svoj način - od drveta. Prvo Dunavska jedra. Njih radim isključivo od duga rastavljenih starih bačava. Ona će dosezati visinu i do dva metra jer u Iloku postoje bačve te visine.

Stare su bačve služila više od sto godina. To znači da jedra mogu pričati priče 3 do 4 generacije obitelji iz kojih potječu. Svako jedro ima svoj miris ovisno o tome koje vino je točeno u bačvu. 

Za vrijeme okupacije Podunavlja i Iloka privremeni stanari su dobili rješenja da su zaposjednute kuće njihove i da mogu na svoju ruku u njima raditi što žele. Kod nas je u staroj kući bio noćni klub, a u novoj - javna kuća. Ispod kuće je veliki podrum u kome je ostala jedna velika bačva. Privremeni stanovnik je, misleći da je u njoj sakriveno blago ili oružje, bačvu razvalio. Nakon mirne reintegracije kada smo se vratili morali smo kuću obnoviti jer je bila devastirana. Duge od razvaljene bačve nisam bacio nego sam ih isfleksao i ostavio da se suše, znajući da ću jednom nešto od njih napraviti. I došao je taj trenutak da to ostvarim: godišnji odmor ovoga ljeta. Inspiriran idejom našega kipara Mate Croate koji radi kamena jedra, ja sam od duga starih bačava u Iloku započeo ciklus Dunavska jedra.

Dunavska jedra (Foto: Ante Karačić/s dopuštenjem)

Rajnska jedra sam započeo raditi od odbačenih materijala koje nađem ovdje u Njemačkoj u rurskoj oblasti. Stari namještaj služio je zasigurno dvjema ili trima generacijama prije no što je bio odbačen. Ja ga ponovo uzimam, reinkaniram i dajem mu novi život. Rajnska jedra će dosezati visinu do 1 metra.

Njih radim na specifičan način. Ne radim ih jedno po jedno nego prvo radim samo lukove kojih imam vec tridesetak a onda postamente na kojima će stajati. Još rješavam tehničke stvari poput pitanja kako ih postaviti da nesmetano stoje. Toliko sam time opterećen da  mi se dogodi da neki problem riješim u snu. Jos nisam siguran hoće li jedra stajati na drvenim, kamenim, metalnim ili kombiniranim podlogama.

(Ante Karačić)