Sa snimanja "Dnevnika velikog Perice" (Foto: privatni album) Sa snimanja "Dnevnika velikog Perice" (Foto: privatni album)

Film "Tko pjeva, zlo ne misli" proglašen je 1999. od strane hrvatskih filmskih kritičara najboljim domaćim filmom. Riječ je o filmu Kreše Golika koji je snimljen 1970. a koji govori o Zagrebu tridesetih godina. Radnja smještena na Gornji grad, kupalište na Savi, u Maksimir i Samobor, donosi šarmantno zabavnu priču koja donosi miris starog Zagreba. Osim što film donosi zabavnu radnju, pitke obrate i sjajne glumce, Vladu Majetića, Miju Oremović, Relju Bašića te Mirjanu Bohanec, on je svojevrsni tribute i samoj Metropoli. Priča nam pokazuje razne karaktere ali i ljepotu ophođenja te socijalizacije, koja s današnje točke gledišta izgleda kao nedohvatljiva umjetnost. "Dobar dan, do viđenja, hvala i molim", postaju više iznimke nego pravilo. Imam tu sreću da su moji roditelji dobro odradili posao i nemoguće je da uđem u čekaonicu, kancelariju ili lift, a da to ne popratim pozdravljanjem. 

Ovih dana gledamo seriju "Dnevnik Velikog Perice" koja je televizijski nastavak spomenutog legendarnog filma. Radnju originalnog filma u prvom licu prepričava mali Perica, taj pristup se zadržao i u nastavku, ali godina je 1964., te je naš glavni junak već u svojim ranim tridesetim godinama. Iako je nezahvalno dirati u ovakav klasik, redatelj Vinko Brešan, autor Albino Uršić te glazbeno odgovoran Coco Mosquito, odradili su sjajan posao. Serija je vizualno i zvukovno na filmskoj razini, glumci su kvalitetno probrani a katalizator (nešto poput Seinfelda) uloga je glavni glumac Živko Anočić, koji glumi glavnog junaka Pericu. Radnja je zabavna i dinamična, duhovit je prikaz onih vremena bez pretencioznosti da ulazi u neku kritiku ili manifest, a na sjajan način prikazuje pomalo izgubljenu šarmantnu stranu Glavnog grada. Ono što je posebno neodoljiv detalj serije jest sudjelovanje Mirjane Bohanec, koja je nosila glavnu ulogu i u originalnom filmu. Zanimljivo je kako Tomislav Žganec koji je glumio Pericu 1970., ne želi participirati u bilo kakvim hommage projektima posvećenim filmu, pa je tako odbio pojaviti se i u seriji. Za seriju je razumljivo jer se više ne bavi glumom, a za ostale ponude nema nikakvo valjano opravdanje, osim svog odabira. Da je nova serija uistinu uspjela, govori mi i interni podatak; svi moji bližnji koji nemaju konsenzus ni oko čega, jedva čekaju ponedjeljak i 21 sat, kako bi na Prvom programu Hrvatske televizije odgledali novi nastavak.

Zašto je ova serija potrebita? Osim kvalitetne zabave koju nudi, podsjeća na Zagreb kojeg smo (iz)gubili. Kroz glazbu, socijaliziranje, manire, ova serija podsjeća na to da je Zagreb dio Zapada. Da, Glavni grad je stoljećima bio vezan uz Beč, iako na međi civilizacija, uvijek je pripadao Europi, kolijevki stare civilizacije. Zagreb nisu istočni ritmovi na Cvjetnom trgu. Migracije koje gledamo trideset godina, donijele su rast Zagrebu za gotovo 100 posto, a ljudi u Grad nisu dolazili iz urbanih europskih destinacija. Te migracije su zbog svoje količine nosile i navike ljudi koji su dolazili na Jelačić plac. Ranijih godina dolazeći u Zagreb pridošlice su se pokušale adaptirati u novoj sredini, ali kako su stizale u sve većim brojkama, izgubile su potrebu za tim. 

Da se razumijemo, ne plačem za bivšim sustavom, ne daj Bože, niti sam protiv toga da ljudi dolaze u Zagreb, upravo suprotno. Ali kad si u Rimu, onda se ponašaj kao Rimljanin. Za mene, istinskog stanovnika ovog grada ne čini mjesto rođenja; svatko tko dođe u Glavni grad te prihvati njegovu baštinu, poštuje njegove korijene i prošeće Maksimirom, Zagrepčanin je kao da je ovdje generacijama. Naravno, Zagreb je svojevrsni metropolis zapadnog Balkana i neminovno je pod utjecajem ljudi koji dolaze. Također ni svjetski trendovi u filmu, glazbi i kulturi ne idu na ruku očuvanju ostavštine i duha grada, ali pri tom održavanju moraju financijski pomoći i država i gradske vlasti. Zagreb je hrvatski glavni grad, jedan od važnih predstavnika domaće kulture, grad koji nas predstavlja u svijetu, grad koji je naše lice i naličje. Svi koji se drže velikim Hrvatima, moraju znati da su jezik i kultura ono što čini narod, a ne same granice.

Zagreb je trenutno na koljenima. Nebriga oko uređenja grada, potres i izloženost raznim sumnjivim kulturološkim utjecajima, ranili su ovaj grad. Ako želimo vratiti šarm ovom gradu, moramo svi prionuti. Oni koji su svjesni ovog o čemu pričam, moraju pomoći i sami, a ne samo gunđati putem Facebooka. Borim se putem svojih emisija, blogova i svirki, a vi? Što ste vi učinili za Zagreb?

Mali primjer; kad u garažu na Cvjetnom uđem na razini -6, ulazim, ugledam jednog čovjeka, kažem dobar dan, on me čudno pogleda i ne odzdravi. Na -5 ulazi gospoja, ja opet pozdravim, e sad već onaj gospodin sa -6 nije zatečen, i on pozdravi gospoju. I tako se do -1 svi ispozdravljamo! Treba ljude ponekad pogurati i educirati, brzo živimo, ponekad ne obraćamo stvari na sitnice koje to i nisu. Nemojte silovati ljude svojim stavovima, ali dajte im do znanja da postoji i nešto drugačije, bolje… Možda ćete im na taj način otvoriti barem prozor, ako već ne vrata.

Uostalom, nije li ljepše kad se svi pozdravimo, nasmijemo jedni drugima i socijaliziramo? Meni takve sitnice često poprave dan, pa stoga, smijte se, volite Zagreb i gledajte Dnevnik velikog Perice ponedjeljkom!