Marina González Bubinić s rođakinjama na Braču (foto. osobna arhiva/ustupljena fotografija) Marina González Bubinić s rođakinjama na Braču (foto. osobna arhiva/ustupljena fotografija)

Marina González Bubinić uči hrvatski jezik, ali ističe da ga ne govori dobro.

“Moja baka po ocu je iz Istre, iz malenoga mjesta Gomile koji se nalazi na granici sa Slovenijom. U Argentinu je došla 1923. godine i više se nije vratila.

Djed i baka po majci su iz Pražnice, maloga mjesta u unutrašnjosti otoka Brača. Govorili su da su Dalmatinci. Nakon Prvog svjetskog rata, oko 1920. godine, doselili su se u Punta Arenas u Čileu. Tamo su bili nekoliko godina, vjenčali su se i imali troje djece. U Punta Arenasu postoji vrlo važna hrvatska zajednica. Puno je obitelji došlo s Brača i Hvara.

Godine 1953. moji djed i baka otišli su u Hrvatsku s djecom tinejdžerima, uključujući i moju majku. Potom su se 1958. godine vratili u Argentinu iz različitih razloga. Od tada se moja baka nikada više nije vratila, jer su svi članovi njezine obitelji iz Hrvatske, Martinići, emigrirali u Čile u Punta Arenas. U njezinu rodnom mjestu nitko nije ostao.

Moj djed Ivan Buvinić nekoliko je puta putovao u Hrvatsku kako bi posjetio obitelj na Braču i u potrazi za dokumentima, ali i s namjerom da ostane u svojoj zemlji. Ali nikad nije mogao ostati, uvijek se vraćao, jako su mu nedostajala djeca, unuci. I ostao je ovdje, umro je u Rosariju. Ali ostavio nam je svu ljubav prema svojoj domovini i njezinim običajima” – ističe Marina González. 

Tek 2007. godine Marina je mogla ostvariti svoje prvo putovanje u Hrvatsku.

foto: osobna arhiva/ustupljena fotografija

“Bila sam posljednja iz obitelji koja je mogla putovati. Išla sam sa sinom i nećakom. Više od mjesec dana proveli smo kod rodbine u Pražnicama, obišli malo otok Brač, zatim smo bili nekoliko dana u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci, Puli i u Gomili, rodnome mjestu moje bake po ocu.

Zatim sam išla još jednom 2018. godine kada sam ostala nekoliko mjeseci. Provela sam više vremena s rodbinom u Pražnicama, obišla sam neke otoke, a zatim sam unajmila stan u Splitu. Malo više sam obišla dalmatinsku obalu i uspjela sam malo vježbati hrvatski jezik. Potom sam se vratila u Rosario, gdje živi moja obitelj”, kaže Marina. 

Izjavljuje da bi se voljela vratiti u Hrvatsku i da se tome nada uskoro.

“Jako mi je drago što se u Hrvatskoj otvorio turizam. U Splitu imam prijatelje koji žive od turizma i bili su malo zabrinuti. Nadam se da će im to malo olakšati situaciju.

U Rosariju imamo Hrvatski kulturni centar koji je sada zatvoren zbog karantene. Postoji i Hrvatski radio koji i dalje radi. Nema nas mnogo, obično se okupljamo na različitim slavljima.

Nadam se da vam je dobro i da se stvari poboljšavaju, kako bih opet mogla doći u posjet hrvatskoj obitelji i prijateljima.

Sve vas srdačno pozdravljam” - zaključuje Argentinka hrvatskoga podrijetla Marina González Bubinić.