Dr. Irene Mihalić (Foto: Stefan Kaminski/ s dopuštenjem) Dr. Irene Mihalić (Foto: Stefan Kaminski/ s dopuštenjem)

Vi ste policajacka i političarka koja se dugi niz godina zalaže za slobodni demokratski poredak u Njemačkoj. Što je bilo presudno za Vašu profesionalnu karijeru?

- Policajska sam htjela postati odmalena. Uvijek mi je bilo uzbudljivo zalagati se za zakon, red i pravdu. Nikada nisam požalila što sam se odlučila za tu profesiju. Bilo mi je pravo zadovoljstvo biti na toj dužnosti više od 20 godina i uvijek sam imala osjećaj da vrijedi učiniti sve što je u mojoj moći. Moje prve godine na poslu bile su obilježene strašnim rasističkim napadima u Möllnu, Solingenu, Hoyerswerdi i Rostocku. Desničarski ekstremizam koji se tada počeo širiti pokazao mi je da nije važno biti samo na licu mjesta kad "zagusti", nego i da je važno svakodnevno se zalagati za demokraciju i vladavinu zakona. Tijekom godina postajala sam sve više zabrinuta za naše okruženje, okoliš, životinje i klimu. Uz to, smatrala sam da naša zemlja nije socijalno pravedna.

Prema mom mišljenju puno stvari nije išlo u pravom smjeru. Razmišljala sam i o tome kako bi moglo biti sljedećoj generaciji ako nastavimo s nekontroliranim uzgojem životinja i onečišćenjem zraka te ako ne budemo štitili biološku raznolikost. Razmišljanje o tim temama dovelo me do vrata Zelenoga ureda u Gelsenkirchenu 2006. godine. Na njih sam samo pokucala i pitala mogu li se pridružiti stranci. I još uvijek sam tu i djelujem zajedno s njome. U početku su mi bili dodijeljeni razni položaji Zelenih u Gelsenkirchenu, kasnije i u regionalnom odboru, a 2013. godine prvi sam put dobila "zeleni mandat" u Njemačkom Bundestagu. Bila sam zaista sretna! Jer sada mogu pomoći u oblikovanju zelene politike – i samim tim emoje osobne politike. Kao policajka sam preuzela ulogu glasnogovornice domaće politike za svoju stranku ovdje u Bundestagu. 

Kao glasnogovornica stranke Zelenih BÜNDNIS 90/DIE GRÜNEN za pitanja unutarnje sigurnosti bavite se problemom desničarskog ekstremizma. I sami imate hrvatske korijene. Jeste li ikad osobno doživljavali desničarski ekstremizam u svojoj domovini Njemačkoj?

- Ne, osobno – srećom – nisam imala takvo iskustvo. Rođena sam u Njemačkoj, odrastala sam s njemačkim jezikom i možda se na prvi pogled ne vidi moja imigrantska pozadina. Možda me je to zaštitilo od predrasuda i napada, ali situacija je drugačija kada je riječ o mojoj funkciji kao članice Bundestaga. Ovdje sam doživjela i još uvijek doživljam izraze osobnoga neprijateljstva – koji dolaze od ljudi koji gaje nacionalističke i rasističke osjećaje. Često je dovoljno da takvi ljudi čuju ili pročitaju moje ime. Osim toga, zgrožena sam stupnjem prihvaćanja desničarskog narativa i mržnje koja ga prati, usmjerene prema svemu što nije "bio-njemačko" u društvu. To je postalo ekstremno, pogotovo posljednjih godina. U poslijeratnim desetljećima nešto se takvo skrivalo u njemačkim dnevnim boravcima, ali mržnja i netrpeljivost – i sve više desničarskog nasilja – sada su prodrle u javnost. Nažalost, u kriznim vremenima ljudi se ponovo počinju služiti tim nerijetko grubim, ali uvijek gorkim porukama punim mržnje, posebno na društvenim mrežama. "

Kakav je vaš odnos prema zemlji iz koje dolaze vaši roditelji? Predstavlja li Hrvatska za Vas domovinu?

- Hrvatska je prelijepa zemlja. Za vrijeme godišnjeg odmora redovito sam posjećivala svoju rodbinu u Hrvatskoj. Sada to ne mogu činiti često, ali stvarno cijenim ljubazne ljude i prekrasnu prirodu. I imam također mnogo rodbine s kojima održavam vezu. S riječju "dom" prvenstveno povezujem mjesto u kojem živim sa suprugom i djecom – ovdje u Njemačkoj. I moja majka i moja braća i sestre također žive ovdje. Izreka "Dom je tamo gdje su ljudi koji su ti bliski" definitivno se odnosi na mene. U Bundestagu sam član parlamentarne skupine Sjeverni Jadran, u koju je uključena i Hrvatska. U tom kontekstu postoji redovna razmjena iskustava kolega koji su povezani s Hrvatskom, ali i takvih razmjena s političarima iz regije.



Gdje se iz Vaše domaće unutarpolitičke perspektive živi bolje i sigurnije? U Njemačkoj ili u Hrvatskoj?



- Prije svega, moram reći da je unutašnja politika široko polje, počevši od policije i sigurnosti, ekstremizma, civilne zaštite i građanske zaštite, pa sve do državnih službi. Sve je to u njemačkoj politici i sudskoj praksi, i s tim sam jako dobro upoznata. Nisam stručnjak za Hrvatsku i ovdje mogu samo dati vlastiti dojam, dobiven prvenstveno iz medijskih izvješća. U Hrvatskoj postoje određeni problemi, od kojih neki dolaze izravno iz prošlosti – od sloma i vrlo brzog raspada Jugoslavije, kao i građanskog rata. Kao rezultat toga razvile su se korumpirane strukture, koje su zauzvrat potaknule strah i nepovjerenje među stanovništvom. Kao i u mnogim drugim zemljama, postoji i jaz između sjevera i juga u pogledu stavova i mišljenja. Jug je tradicionalno konzervativniji od sjevera. U osnovi, ljudi u Hrvatskoj bili su od samog početka kritičniji prema Europskoj uniji nego u Njemačkoj. To između ostaloga ima veze s činjenicom da je Hrvatska provela teške reforme da bi mogla biti prihvaćena u EU, a istovremeno nije iskoristila moguću strukturnu pomoć iz EU. Posljedica toga je da su neki ljudi u Hrvatskoj prilično skeptični prema Europi. Hrvatska je od početka godine predsjedatelj Vijeća EU. Možda to predsjedanje uspije usmjeriti stavove ljudi u pozitivnijem smjeru. Mislim da u Hrvatskoj treba napraviti nekoliko političkih zaokreta – protiv korupcije i nepotizma, protiv klime neizvjesnosti i za zajedničku Europu.




Kao članica stranke BÜDNIS 90 DIE GRÜNEN, zaštita okoliša i klime trebala bi Vam biti od velike važnosti. Što bi u tom pogledu trebalo biti drugačije u Njemačkoj i u Hrvatskoj?



- Naravno, zaštita okoliša u Njemačkoj već je odavno ukorijenjena u društvu - u politici i gospodarstvu, što nije slučaj u Hrvatskoj. Međutim, Njemačka sigurno nije u poziciji da upire prstom u druge. Vidimo koliko je sadašnjoj saveznoj vladi teđko postupno ukinuti tehnologiju uništavanja klime odnosno korištenje ugljena. Ustvari, ne napredujemo ni u poljoprivrednoj i transportnoj tranziciji. I za Hrvatsku i za Njemačku vrijedi to da konačno moramo dati prednost okolišu i klimi – kako u politici tako i u ekonomiji, i to najbolje na europskoj razini. Jer očuvana priroda temelj je društvenoga suživota, a ne tek dodatak. 




Mnogi Vas poznaju iz njemačke reality serije "Pozor, kontrola/Achtung Kontrolle" koja se prikazivala na televizijskome kanalu Kabel 1. Kakav je Vaš dojam o tome kako Vas ljudi doživljavaju? Kao policajaku, političarku ili možda čak i televizijsku zvijezdu? Razlikuju li se mišljenja u Njemačkoj i u Hrvatskoj?



- Tada je bilo zabavno i televizijska ekipa rado nas je pratila dok smo bili u službi. Očito im se svidio način na koji smo kolega i ja radili kao tim. To nam je pružilo priliku da pokažemo drugima – ne samo onima koje smo morali kontrolirati – kako radimo i zašto je naš rad na ulici toliko važan. Zapravo, ne mislim da me mnogi zaista još uvijek povezuju s televizisjkim serijama. To je bilo prije više od 10 godina. Mislim da me percipiraju kao političarku – i dobro je da je tako. Ali moj posao policajke nije bio presudan samo u tom televizijskom formatu. Svoje znanje i svoje iskustvo policijske službenice koristim i u svojem radu ovdje u Bundestagu. Kada razgovaram s građanima o temama kao što su oružje, policijsko postupanje na prosvjedima, opće ovlasti službenika itd., ili s predstavnicima policije i sindikata o tehničkoj opremi i osoblju, znam o čemu govorim i ljudi s kojima razgovaram to primijete. Željela bih da se svi mogu pouzdati u moje izjave. Policijska profesija dobar je temelj za prakticiranje vjerodostojne domaće politike. Mogu graditi na tome. Ne znam ima li puno ljudi u Hrvatskoj koji su gledali spomenute televizijske serije. U svakom slučaju, moja rodbina nije – barem tako mislim. Ali u Njemačkoj me zacijelo vide kao političarku.

Kako biste samu sebe opisali? Tko je dr. Irene Mihalić?



- Teško je opisati sebe. A procjenu sebe treba prepustiti drugima. Ali rekla bih da stvari ne pokušavam raditi polovično. Kao što sam svim srcem bila policijski službenik, tako sam i svim srcem saborska zastupnica. A ako me više ne bude u Bundestagu, rado ću se vratiti policiji. Nastojim prenijeti svojoj djeci ono što je za mene važno: poštovanje i empatiju u ophođenju s ljudima i prema njima. Prenosim im koliko su za održivu prirodu važne i simpatične životinje, biljke i cijelo naše okruženje. A to počinje s pčelama na balkonu.




Koje probleme vidite iz policijske i političke perspektive u trenutnoj globalnoj krizi nastaloj zbog pandemije Covid-19?



- Važno mi je da mjere koje su trenutačno hitno potrebne za poštivanje pravila udaljenosti ne uspostavljaju autoritarne obrasce. Sve mjere moraju se strogo temeljiti na epidemiološkim zahtjevima. Ako uspijemo, vidim dobru razinu prihvaćanja među stanovništvom, što je vrlo važno u trenutnoj situaciji. Općenito, željela bih vidjeti još bolju europsku suradnju u suočavanju s takvim krizama i odgovarajuću reformu postojećih struktura civilne zaštite.




Postoje li i pozitivni aspekti koje kao društvo možemo izvući iz ove krize? Što bi bilo barem poželjno za Njemačku i Hrvatsku?



- Trenutačno, otkad je nastupila i ova manja kriza, raste svijest o važnosti higijene. Redovno intenzivno pranje ruku, čiju su važnost sada mnogi uvidjeli, trebalo bi postati dobra navika. Također mislim da nam današnje vrijeme pokazuje koliko je važna solidarnost. To se odnosi na male i na velike. Mislim da je važno da postavimo pitanje kako strukturno možemo ojačati socijalnu koheziju iz ove krize – također uz pomoć mogućnosti koje nudi digitalizacija. I nadam se da će se pogreške u prošlosti ispraviti ili barem ne ponoviti kada se razmatraju pitanja o tome kako se odnosimo prema okolišu, prema životinjama i klimatskim problemima. Krize povezane sa zoonozama ne padaju s neba. Strahuje se da je koronapandemija izravan rezultat ljudskog djelovanja, odnosno uništavanja prirode i eksploatacije živih bića na ovoj planeti. Zato moramo u svoje politike uključiti znanstvena otkrića i žurno mijenjati te politike.




Sanjajmo malo o vremenu nakon korone: čemu se najviše radujete? Što Vam trenutno posebno nedostajete?



- Trenutačno vjerojatno imam snove slične mnogim drugim ljudima u Njemačkoj i Hrvatskoj u vezi s razdobljem poslije korone. Nedostaju mi redoviti posjeti majci. Telefoniramo si nekoliko puta tjedno, ali to ne zamjenjuje susret. Također mi nedostaju prijatelji i upoznavanje drugih roditelja i djece na dječjim igralištima. Ali nedostaje mi i vrtić. Moja dva dječaka trebaju tamo svoje prijatelje iste dobi, njihovu igru ​​i raznolikost. To jednostavno ne možete dugoročno ponuditi kod kuće. A to također može biti vrlo naporno. Ali kao što rekoh, ne želim se žaliti na "veliko". Postoji toliko mnoštvo ljudi koji doista strepe za svoju egzistenciju, jer im posao visi u zraku, a postoje i mnogi koji su zbog krize u velikome stresu, jer su zaposleni u zdravstvenim ustanovama, starčkim domovima, supermarketima, dostavnim službama te policiji ili vatrogasnoj službi. Bilo bi mi iskreno drago kada bi se svim tim ljudima umjesto pljeska ili privremenih potpora iskazala prava zahvalnost za njihov rad koja bi se odrazila na njihovim plaćama. Jer tek sada svi primjećujemo koje su profesije sistemski relevantne. 

Hvala na razgovoru, gospođo dr. Mihalić, i svako dobro Vama i Vašim najmilijima!