(Foto: Robert Mareković/Glas Hrvatske) (Foto: Robert Mareković/Glas Hrvatske)

Posljednji popis stanovništva dogodio se 2011. i pokazao podatak koji će čuvari nataliteta svakako primijetiti; od prethodnog popisa stanovništva koji je rađen deset godina ranije, broj samaca povećao se za nevjerojatnih sto tisuća! 

S obzirom na to da financijska krivulja od 2011 i nije toliko briljantno rasla, a samo je ona mogla poboljšati ovu sliku u nas, stanje se vjerojatno, uvjetno rečeno, pogoršalo, a prognoze također nisu dobre. Procjenjuje se da će u Europi postotak samaca porasti već do 2030. na 35%, a u Hrvatskoj dohvatiti brojku od nevjerojatnih 400 000. 

Prema istraživanjima, uspješnije europske zemlje poput Švedske, kult bračne zajednice sve više tretiraju kao zastarjelu i nepotrebnu instituciju. Smatraju da za prosperitet zajednice i nataliteta nije potrebno održavati ovu formu. Zemlje poput Mađarske, Poljske i Hrvatske, po tim istim istraživanjima, stale su obranu bračne zajednice. Jedan od parametara je i broj vjernika. Redovito u financijski snažnijim zajednicama broj ateista raste, pa onda i tradicionalne vrijednosti gube na težini. 

Mogu se deklarirati kao samac i ne sramim se toga. U formativnim godinama, moj način života (glazbenik, DJ) uvijek je bio vezan uz nesigurne prihode koji nisu bili dovoljno atraktivni za stvaranje ozbiljnije zajednice, a nakon što uđete u neku zreliju dob, teže je raditi kompromise, ulaziti u vezu ili brak te mijenjati dugogodišnje rutine. Da me se krivo ne shvati, ne tvrdim da je ljepšem spolu bitno nužan neki veliki novac za perspektivnu budućnost, ali u nekim razdobljima mog života stvari su uistinu bile neuredne i nedovoljno konstantne. Preneuvjeriljive da bi me tadašnje partnerice doživljavale kao nekog kome će reći sudbonosno “da”. Iako sam povremeno bio u monogamnim zajednicama, zbog nekonzistentnosti bivstvovanja u istima, mogu reći da sam samac, od slova S do slova C. To je moja priča. 

Što generalno znači biti samac? Oni pozitivni često to opisuju kao iskorak u traženju i realiziranju sebe. Oni manje tome skloni to opisuju kao kulturu sebičnosti. Nažalost, ako unutar okvira Lijepe naše želimo biti u srednjostrujaškom krugu, onda se podrazumijeva realizirati brak do tridesete i bar dvoje djece do četrdesete. Čak se blagonaklonije gleda na nekog iz raspalog braka, nego na samca, jer “on je bar bio vrijedan da netko uđe zbog njega u brak.”. Kako smo mi konzervativnija sredina, vjerujem da je većina samaca imala namjeru realizirati se kroz bračnu zajednicu, ali niz prepreka koje vam se nađu na putu mogu to spriječiti; razočaranja pa zatvaranje u sebe, financije, predispozicije koje nosimo iz roditeljskog doma; nek’ nam se malo poremete smjernice, i hop, evo četrdesete za vratom. 

Da se kod nas često samaštvo doživljava kao anomalija, govori mi i vlastito iskustvo. Sjećam se proslave neke-godišnjice mature, na kojoj sam ušao u konverzaciju s čovjekom koji je bio jedan od najboljih đaka u razredu, uredovno je završio fakultet i sad radi za neku državnu tvrtku. Razgovor je tekao otprilike ovako: “Roberte, jesi li se oženio?” ‘Ne, nisam’. "Imaš li neku stalnu vezu?" ‘Ne, nemam, volim svoju slobodu, ne želim biti vezan, barem ne u ovom razdoblju’. Osjetio sam odjednom sažaljiv pogled koji je govorio koliko je moj stav beznačajan i nebitan te koliko uopće nema razumijevanja za nešto što ja smatram odlukom. Ali rečenica koja me sablaznila je tek slijedila: “Pa što, ja sam u braku pa opet imam više partnerica!.”.

Nije me sablaznila ta izjava sama po sebi, nego licemjerje koje je progovaralo. Može vam se sviđati kako ja živim ili ne, ali sam pošten prema svom načinu života, sebi, a rekao bih, i drugima. 

Držim se one, “live and let live” - živi i pusti druge da žive. Ako netko živi svojim načinom koji ne ugrožava druge, poštujem. Isto to poštovanje tražim i za sebe. Ionako zbog potrebe rasta nataliteta porezi nas samce ne maze, danak državi plaćamo, zašto se još moramo ispričavati zbog svog života prijateljima i svijetu? Neki su odlučili tako živjeti, neke je takva sudbina stigla. Je li to neuspjeh? Pobrojite koliko vaših ambicija je poginulo s odrastanjem pa vas nitko nužno ne gleda kao propalu investiciju. Pogledajte koliko se brakova konstantno raspada te koliko puta čitate o bračnom nasilju? Ne bičujte ljude s predrasudama, natalitet se sigurno neće povećati s prezirom i represijom. Želim vam da proživite svoj ljudski vijek upravo onako kako ste željeli i planirali.

Isto to tražim i za sebe.