Leonard Jakovina ravnatelj baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu. (Foto: Josip Regović/Pixsell) Leonard Jakovina ravnatelj baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu. (Foto: Josip Regović/Pixsell)

- Taj miris scene, svjetla, akustike pa kad se onda i orkestar nama pridružuje, to je određeni trenutak magije, čarolije- započinje svoju priču Leonard Jakovina.

Zatekli smo ga u kazalištu za vrijeme probe ansambla za predstavu Orašar, jednu od najljepših božićnih baletnih bajki svih vremena, koja je i u Zagrebu postala nezaobilazni kulturni događaj.

- Moja najveća ljubav je ples, kaže  Leonard Jakovina, čiji dan započinje rano ujutro, a završava kada se gase svjetla pozornice. Svaki dan ulazi u paralelne svjetove. Jedan je na zagrebačkim ulicama, a drugi na daskama koje život znače. Iako ima samo 37 godina, kaže da je svoj život posvetio umjetnosti, kazalištu i pratiteljima. - Ja sam sluga ovoj kući i publici, ističe plesač i pedagog, koji se usavršavao u Münchenu na Visokoj školi za glazbu i kazalište i dobio status solista velikih uloga u berlinskome Staatsballettu.

Odluku o povratku iz Berlina, u kojemu je stekao status vrhunskog baletnog umjetnika, nije dugo vagao. Imao je jasnu viziju što želi postići.

- Presudila je neizmjerna ljubav prema Hrvatskoj, prema zagrebačkom HNK, a  samim time i želja da zagrebački balet pozicioniram na europsku, ako ne i svjetsku kartu te izgradim identitet i imidž koji je nedostajao ansamblu- dodaje Jakovina.

Ponosan je što je u četvrtoj godini mandata ostvario gotovo sve što je zamislio.

- I to samo iz razloga što je baletni ansambl shvatio moje ciljeve, moju viziju, moj smjer zagrebačkog baleta i pomno su me pratili - pojasnio je Jakovina.

Scena iz baleta Caravaggio (Foto: Maria - Helena Klemm)

Rezultati nisu izostali jer se okružio kvalitetnim timom, ali i potaknuo zdravu konkurenciju među plesačima. A onda se dogodilo i ono povijesno gostovanje u Sankt Peterburgu s predstavom Ana Karenjina.

- Išli smo s jednom dozom rizika, kako će nas primiti. Međutim to su bile takve ovacije od 20 minuta. Mnogi gledatelji i slavne balerine poslije su mi prišle, čestitale i nisu mogle vjerovati da zagrebački balet ima takvu kvalitetu. Prvo im nije bilo jasno od kud smo mi - rekao je ravnatelj baleta HNK.

Unatoč velikim fizičkim naporima, prijelomima, problemima s kralježnicom, strogim režimom, da se ponovno rodi, izabrao bi isti put jer balet je za njega najljepša profesija na svijetu. - Ja bi rekao da je to najplemenitija profesija, mi kao plesači smo na neki način i glasnici Božji. Mi smo ti koji publiku i njihovu dušu iz predstave u predstavu oplemenjuju, mi smo njima zalog da se nakon svake predstave osjećaju bolje.

Jakovina kao Don Juan (Foto: Yan Revazov)

 Dječji san postao stvarnost

Leonarda Jakovinu svijet baleta zamijetio je i ranije. 2009. nominiran je za najperspektivnijeg umjetnika u kategoriji Drame, Opere i Baleta. Njemački televizijski kanal ZDF te je godine snimio o njemu dokumentarni film, što je čast kakvu je doživjelo malo vrhunskih njemačkih plesača. Krunom četverogodišnjeg mandata smatra nominaciju prestižnog časopisa Dance Europe, najprominentnijeg plesnog časopisa na starome kontinentu.

- Oni su noinirali našu predstavu Smrt u Veneciji koju smo imali premijeru u šestom mjesecu ove godine kao jednu od najboljih premijera u 2018. godini, a našeg plesača Takuya Sumitoma u istoimenoj predstavi kao jednoga od najboljih muških ostvarenja.

To im je otvorilo vrata plesnome svijetu, u kojemu Leonard sudjeluje od najmlađe dobi. Priznaje da se u životu nikada nije bojao svojih odluka, a mnoge je teške, donosio vrlo mlad. Sa samo 15 godina otišao je iz roditeljskog doma i snalazio se sam.

- Spletom okolnosti Dinko Bogdanić koji je tada predavao u Münchenu na akademiji gostovao je u HNK kao koreograf predstave Don Quihote. On je primjetio mene i još dvije kolegice kao izvanredne mlade plesače koji možda imaju mogućnost nešto više ostvariti u životu. Sjećam se da sam se toga dana vratio u Zaprešić, u stan gdje smo živjeli. Ja sam to svojim roditeljima prezentirao, međutim majka je rekla da apsolutno nema šanse da ću tebe kao najmlađeg sina s 15 godina pustiti van, ne dolazi u obzir.

(Foto: Joachim Riederer)

Presudio je očev razum i Bogdanićevo obećanje majci da će se o  njima u Munchenu brinuti kao o svojoj djeci. Svi su troje stasali u izvanredne plesače, a Leonardova je inozemna karijera bila itekako zapažena.

- Nakon trogodišnjeg studija odmah su me prihvatili u Bavarsku državnu operu u Münchenu. Dobio sam prvi angažman s 18 i pol godina.

A nakon toga dogodio se Berlin, njegova najbolja odluka u životu.

- Tada sam se zaljubio u taj grad, ostao 14 godina, stasao iz tada plesača ansambla u solista vodećih uloga. I dođe taj jedan trenutak svakome umjetniku kada traži neki nov challenge, nov izazov. Znao sam da će povratak u Hrvatsku, u domovinu neminovno doći jednoga dana jer to mi je i bila silna želja, htio sam se vratiti prijateljima i obitelji.

Neusporediv je osjećaj raditi u svojoj domovini, ali ističe da baletni umjetnici u Njemačkoj imaju puno bolji status.

- Njemačka ima tu Bavarsku riznicu koja utječe da baletni plesač ili članovi orkestra nakon svoje karijere imaju mogućnost dodatne mirovine. Na kraju karijere taj fond vam omogućuje da se snađete u životu.