Jedra Ante Karačića (Foto: privatna arhiva/s dopuštenjem) Jedra Ante Karačića (Foto: privatna arhiva/s dopuštenjem)

Nošen poputbinom životne umjetničke simbioze, njega koji se umjetnički raspjeva uz nju, Ankicu, suprugu i suputnicu, te mnogim susretima s umjetničkim osobnostima, datostima i fenomenima, Ante Karačić ne izbježe proći umjetnički neokrznut, već upijajući sve usputne znakove, simbole i forme, svim zanosom i strašću dotaknu promatrajuće pečate i oblike svoga okružja bilo Iločkog (dunavskog) ili pak iserlohnskog (tako-reći, zapadnog, rajnskog), u svoj svojoj maštovitosti opet realizira svoje učinke, odnosno estetske vrijednosti i mogućnosti.

Ovaj put tematski je „navezan“ na bačve u koje su od davnina „zaljubljena“ mnoga ovozemna Bića u rasteru raznih gradacija i na različite osebujne spektre svijetlog (bijelog) do tamnijih fizičko – psiholoških strana (crnog), u različitim nijansama trijeznosti odnosno opijenosti, eto, netko krčmarski i gostinjski a netko kao Ante K. umjetnički, potencirajući različite izvore, kao što su sada i ovog puta zaintrigirane mu i zainteresirane tzv. „bačvanske priče“.

Duge i dna bačvi kakva god bila, zgodan su materijal za iskazivanje osobnih mu utisaka  tj. emocionalno – racionalnih spoznaja i dirljivosti, drugačije, na svoj način kombinacija i realizacija barki – jedrilica kroz razna jedra i postolja koji u čitavoj priči jedre ovakvim jedrima, montažama i doživljajima širokih životnih okolnosti s doticajima vlastitih senzora u dijelićima jedne široke stvarnosti koja obujmi i njegovo radoznalo Biće.  S naravno,  težnjom u svemu vlastitog ega te osobnog dodira i uviđavno – osmišljenog pečata, odnosno rukopisa.

Iako je sve u elementima duga prožeto prijeđenom „patinom“ tj. ustrajnošču i istrajnošću vremena, autor opet na svoj način poželi ostatke posloženih dijelova „omirisati“ tj. osvježiti koloritnim nijansama, pa tako ne samo strukturalno već i s tom intervencijom daje natruhe reduciranog eksperimenta, potvrđujući svoj doprinos i notu modernizma…

Ante inače voli gledati, osjećati i promišljati već počesto viđeno, ali svaki put unoseći u navedeno svoj „jezik i ruku“ da bi upotpunio tj. nadodao ono što po osobnim kreativnim osjetima i spoznajama nedostaje. Raniji ciklusi o tome jasno zbore a i sam autor to sasvim trezveno priznaje…

Bilo kako bilo, tako i ovu umjetničku igru, odnosno i ovu poznu razigranost pa kakvi god izvori ili učinci bili treba poticati.  Najprije zbog zaljubljenosti u te vrijednosti, zbog dobre volje, naklonosti i radosti pristupa, makar i sustvaranja ali i osobne zaigranosti, strasti i „disanja umjetnosti“…  Zbog svakog koraka u smjeru heterogenih, odnosno neslućenih varijanti i mogućnosti, koliko god se ticalo i slutilo originalnošću ili kumilo već vizualnom datošću u vidu i na način šireg spektra i total – arta svemu i svakom dostupnog u komunikativnom pristupu, kreativnom traženju i slobodi da bi se neka (baš kao i ova ideja) nadalje realizirala, dograđivala, ili pak vlastitim istraživanjem osob(e)no oplemenila.

Dobro je da Ante K. kako rekoh, iskreno i jasno priznaje kreativne priče, uzore i utjecaje, snage i poticaje u tom smislu, liku i obliku… Stoga i ovom ciklusu s osloncem na poriv i osobnu ideju tj. životni izvor, valja dati kreativni oslonac. Prije svega konceptualni i estetsko – formirajući, drugačije, radno – kreativni, dok slikopisi vremenitih i usputnih pretumbacija i nisu toliko bitni tj. odlučujući.

Optika, oblik tj. forma ostaju i potičući na umjetnički interes, govore sami za sebe; da se osjeti bilo autora pa makar i kroz ovu i ovakvu igru. Pa tko voli nek izvoli… Odnosno, kako je i koliko kome dato kroz vlastita čula, osjete i doživljaje tj. kroz vlastite snove ili vizije, stvarnosti i realnosti…

Opet, do novog ciklusa i nove radoznalosti i zaigranosti ovog nesputanog i zaigranog autora kojeg još jače u navedenom umjetničkom duetu sa suprugom mu slikaricom te stvaralačkom suodnosu, koordinaciji ili suradnji s ostalim kreativcima u traženju koliko je god moguće vlastitog  puta treba i nadalje podržati.

Najprije stoga, da bi kao i sada na svoj način, inspiriran i ovom „pričom o bačvi“ dao vlastiti obol odnosno doprinos, makar i u ovom vidu i kroz ovakvu kreativnu osmišljenost i izraz.