Vinarica Jasna Antunović (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija) Vinarica Jasna Antunović (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

"Prvoga dana posjetili smo autentično imanje u Bijelom brdu. Valja reći da tamo za svako uzvišenje od 100 i više metara kažu 'brdo' pa čak i 'planina'. Ta tzv. Švapska kuća uvijek je s ulaza široka samo 5-6 metara, a dalje u dvorištu dosiže dužinu i do 20 metara. Takva gradnja je bio način da se plati mali porez, jer se gledalo "po fronti", a ne i cijelu dužinu. Voditeljica Jovana Ilišević nas je naučila i niz najčešče njemačkih riječi koje su i danas u upotrebi a došle su s podunavskim Švabama: šlajbok, firange,.. 

Imanje u Bijelom Brdu (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Put nas je dalje vodio u Dalj, administrativno sjedište cijelog erdutskog kraja. Primjetno je malo stanovnika, odnosno puno napuštenih kuća. U centru kod crkve sv. Dimitrija (1715), a riječ je o najvećoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, nalazi se i sjedište eparhije Osječkopoljske i baranjske, a ljeti je to rezidencija srpskih patrijarha. Prije koju godinu u podzemlju je otvorena u turističke svrhe vinoteka koja predastavlja vinare ovoga kraja. Bila je zatvorena. Sva objašnjenja "tko je kriv, ali kola još i danas tamo stoje" kao u onoj pučkoškolskoj pjesmici nisu dostatna da to objasne. Navodno je neko vrijeme i bila otvorena na četiri sata ali nije išlo. U svakom slučaju locirali smo je, a na domaćinima je da je sad obvvezno djeluju i otvore je što prije.

Dalj, šetnica uz Dunav (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Ako smo ovdje bili iznenađeni i razočarani jer kao studijska grupa nismo uspjeli vidjeti to važno mjesto za ovu vinsku regiju, sljedeća postaja -  kuća/ muzej znanstvenika Milutina Milankovića na obali Dunava ostavila je na sve nas snažan dojam. Zgrada u kojoj se nalazi izvanredno lijep interaktivni muzej s najvažnijim Milankovićevim pronalascima, vrt sa sjenicom, živicom u obliku astronomskih pojmova, bor zasađen 1789. u godini znanstvenikova rođenja, Venera i Merkur u svom sfernom obliku, sve to čini impresivan kompleks kakvoga se ne bi posramio ni puno veći grad u puno bogatijoj državi.

Travnjak pred kućom Milutina Milankovića (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Milanković je rođen u tome lijepom podunavskom mjestu, a umro 1958. u Beogradu. Na svjetskoj razini uređen muzej, na efektan način predočava što je sve radio veliki astronom, geofizičar i građevinski inženjer. Čovječanstvu je u svom velikom opusu znanstvenih radova ostavio Teoriju o smjeni ledenih doba, krivulje osunčavanja/ insolacije, tektoniku ploča u zemaljskoj utrobi, period promjene nagiba Zemljine osi (precesija), koji dovodi do smanjenja sunčeva zračenja u višim zemljopisnim širinama... Da smo vidjeli i samo taj muzej, vrijedilo bi doći, a vidjeli smo još još nekoliko turističkih atrakcija vrijednih pozornosti.

Prikaz Milankovićeva znanstvenoga opusa (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Veliko bogatstvo toga kraja su vinogradi i vina. Prvoga dana bili smo u najvećoj vinariji osnovanoj 1730. smještenoj u dvorcu Adamović-Čeh koji su počeli graditi u 18. stoljeću i dovršili puno godina kasnije. Cijeli niz priča nam je ispričao mladi Hrvoje Pavić od kojih su najzanimljivije one vezane uz ime Ervina pl. Čeha za kojega kažu da je do plemenite titule i bogatstva stigao svojim ljubavničkim vještinama te kartaškoj strasti. Kažu da je napravio bačvu u kojoj se komotno moglo smjestiti njegovo kartaško društvo, a da je pisma iz Budimpešte njegovoj ženi slao njegov prijatelj te su vjerovali da se nalazi tamo. U svakom slučaju zanimljiv čovjek. Danas Erdutska vinarija ima više od 500 hektara vinograda, a na jednoj cjelovitoj ploči 460, najviše u Hrvatskoj u jednom komadu. Erdućani imaju od 1989. godine najveću bačvu u Hrvatskoj od 75000 litara a izradili su je od 109 hrastovih dužica u DIK Đurđenovcu. Ovdje ću spomenuti samo tri vina i premium linije Traminac mirisni predikat, chardonnay i merlot. Inače na mađarskom erdo označava šumski put.

Posjetili smo i vinariju vlasnice Jasne Antunović u Dalju. Antunovićeva je profesionalno krenula 2009. godine i otada doživjela mnoga profesionalna priznanja koja su kulminirala dobitkom platine za Graševinu Premium 2013 na prestižnom Decanteru.

Jasna Antunović i njezina vina (foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Probali smo ondje, pod njezinim vodstvom, svježu graševinu iz 2019., graševinu 2015., zatim chardonnay sur lie i cuvee od sedam crnih sorti. Probali smo ponešto i iz tankova u podrumu. Jasna Antunović radi pedantna ali ne i dosadna vina, puna, koja odlično karakteriziraju terroir iz kojega potječu.Bilo je to iznimno ugodno provedenih sat i pol. Na kraju je vinarka imala ozbiljnu berbu butelja razdraganih gostiju."