Splav na Muri (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija) Splav na Muri (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Priča o Murskom Središću ima još jedno lice: njihove iznimno uspješne OPG-ove koji su pravi pokretači uspješne poljoprivredne proizvodnje. Tako sam na kraju prvoga dana boravka posjetio OPG Martine Medvar. Dočekala me cijela obitelj te sam vrlo brzo saznao detalje. Kada je počinjala sa svojim suprugom koji je u međuvremenu umro, Martina je 2007. obrađivala čak 45 hektara površine s više različitih kultura. Tijekom godina, iz više razloga obradivo zemljište se smanjilo na 25 hektara. Danas je najvažnija kultura buča uz neizbježni kukuruz, ali tu su i 450 stabala lješnjaka i nešto manje oraha u kojima Medvarovi traže ekonomsku isplativost poslovanja uz bučino ulje. I uspjevaju. Prosječno godišnje dobivaju oko 1000 litara sve traženijeg ulja na našemu tržištu. Redovito su na sajmovima Županije, a najpopularniji je onaj u Nedelišću - MESAP. Bili su i u inozemstvu u Radkesburgu (Austrija) u organizaciji grada. Dobri su kupci iz Slovenije, što je trenutačno stalo. Medvarovi vjeruju da će najpouzdaniji način kupnje onaj "na pragu imanja" ostati na istoj razini. Želim dobru godinu Martini i njezinim trima sinovima uz svesrdnu podršku ostatka obitelji!

Martina Medvar i sin, OPG, bučino ulje (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Tu prodaju na kućnom pragu imao sam priliku vidjeti izbliza dok sam boravio u OPG-u Šopar gdje je nekoliko kupaca stiglo prije i poslije našega razgovora. Ni ja nisam odolio: kupio sam 40 kilograma kalompjera (krumpira), mrkve i graha - sve po nestvarnim cijenama za zagrebačke prilike: 2 kune kg krumpira ili 15 kuna za kilogram graha, a domaćini su bili "dobre ruke". Sad mi je jasno kako u Međimurju mogu preživjeti sa značajno manjim prihodima negoli u Zagrebu. Ono osnovno, hrana,  jeftina je i dostupna svima. Šoparovi su od početnih 0.5 hektara zemljišta kada su otvorili OPG 2001. došli na današnjih 25 ha u vlasništvu, 7 ha u državnom vlasništvu a imaju još zakupa kod privatnih osoba. Uzgajaju na oko 60-etak ha pšenicu, ječam, kukuruz, uljanu repicu, krumpir, grah, heljdu i mrkvu. Samo krumpira je ove godine bilo oko 100 tona. Priča mi vlasnik Alen Šopar da u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede rade sortne pokuse pšenice i ječma, a s tvrtkom Corteva rade se pokusi s prinosom kukuruza i uljne repice. Za tako veliku prodaju ratarskih kultura brine tvrtka Toni d.o.o. Na završetku, prisjećam se suprugine priče kako su od te 2001. kupovali komad po komad zemlje i istovremeno povećavajući površinu godinama gradili postupno svoju lijepu obiteljsku kuću.

Laura Šopar, OPG Šopar (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Svi OPG-ovi nalaze se na području grada, neki i blizu centra, a nekoliko stotina metara dalje od Šoparovih je OPG medara Mladena Vinka. Uz čaj zaslađen medom razgovarali smo o problemima koji muče te vrijedne ljude. Jer, izvući med iz košnice nakon svih poslova koje moraju obaviti vrijedno je poput rada njihovih malih prijateljica. Nedavno smo čuli, vidjeli i čitali o pomoru pčela upravo tu u Međimurju. Vinko je imao sreće te su njegove pčele smještene na rubu šume koji kilometar od kuće ostale sačuvane. Međutim, svake godine u proljeće i ljeto Mladen ukrcava dva kontejnera s košnicama i traži one dijelove Hrvatske koji još nisu zagađeni. Oko Virovitice i na Bilogori su u doba cvata lipe, u Hrvatsku Kostajnicu odlazi zbog kestena, vrijesak pronalazi u okolici Gračaca, a bagremu u dijelovima Međimurja. Vinko ističe da se već godinama ne medi kako je to bilo prije dva-tri desetljeća ili početkom osamdesetih kada je krenuo s tim poslom. Osim sve većega zagađenja prirode sigurno utječu i sve češće velike temperaturne promjene u sezoni kada u razmaku od dva dana temperatura poraste sa 15 stupnjeva  obratno. Nema više ni izraženih godišnjih doba, što također zbunjuje i šteti pčelama. Prodaje još uvijek najviše na kućnom pragu iako ide na sajmove, a toga dana se upravo vratio s tržnice u Središću s, kako kaže, mršavim rezultatom. Na kraju zaključuje: - Sve ove godine ne bih izdržao da nisam imao veliku potporu i žrtvu supruge Olge. Mladen je treća generacija u medarskoj obitelji Vinko.

Medar Mladen Vinko (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Pansion i restaurant Ilonka već godinama najpoznatiji je ugostiteljski objekt u tome kraju.  Otvoren je 1. veljače 1976. a Mirjana Čanadi preuzela ga je prije nekoliko desetljeća od svojih roditelja. Godinama je objekt u sklopu kojega je i kuglana dobivao priznanja za svoj rad. Kako kaže Mirjana, plakete više ni ne broji. U čak tri navrata, od Hrvatske obrtničke komore (1999., 2000. i 2016.) stigla su priznanje za rad te vedre žene koja mi s osmijehom na licu kaže: - Ako budem još jenput morala zatvoriti zbog Covida, zatvorit ću zauvijek! Ali, što se nje tiče, objekt će ostati. Nadam se da se to neće dogoditi i da će ova vrijedna žena i pedagog, koja je godinama podučavala učenike za ugostiteljska zanimanja u Srednjoj školi u Prelogu, imati priliku odgojiti još koju generaciju i ugostiti u svojih 16 soba i restoranu bar tisuću gostiju. Da će još pomoći u ovoj struci kolegama kako je pomagala kao potpredsjednica (osam godina) i predsjednica (četiri godine) Udruženja ugostitelja Međimurske županije. I ja sam ondje ručao jednostavno jelo: roštilj sa prilozima od namirnica iz toga kraja i prvoklasnu goveđu juhu. Zamislite, od prave govedine! To je sve rjeđi slučaj u našemu ugostiteljstvu...

Mirjana Čanadi pred svojim pansionom (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

A zamišljati nisam morao lijepi hotel "Schloss" otvoren ove godine, rađen cijelo desetljeće novcem koji su Mirjana i Stjepan Stojko zarađivali u Austriju, ponajviše u okolici Klagenfurta (Obertauern) i u Flachau. Vrijedni ljudi koji su tek ove godine uspjeli otvoriti objekt o kojemu su svih proteklih godina sanjali. Pomaže im sin Jurica koji je još uvijek zaposlen u Varaždinu, a na njemu hotel ostaje... Zašto dvorac? Jer su najviše vremena proveli u takvom austrijskom hotelu. Poznata su to skijališta, pogotovo Flachau. Ponosni su da su mogli posluživati mnoge poznate osobe iz te zemlje i svijeta. Hotel "Schloss" ima četiri sobe i apartman, restoran, ljetnu terasu... Sve čisto, uredno. Otvorili su u (ne)vrijeme, svi znamo i zbog čega, ali su tome unatoč zadovoljni dosadašnjim rezultatima. Skromnim ljudima je dovoljno, a neki bi bijesnili jer nema više i još više...

Bračni par Stojko pred hotelom (Foto: Vjekoslav Madunić/ustupljena fotografija)

Na kraju reportaže o Murskom Središću mogu reći, ne po prvi put vjerojatno, složna sredina zadovoljno društvo gradi. Kad se odcovida, a možda i ranije, krenite na vrh Hrvatske u ovaj lijepi gradić sa šetnicom, splavi, Interpretacijskim centrom, dobrim restoranima... i nećete požaliti! Dapače!

(Vjekoslav Madunić)