Foto: snimka zaslona/facebook Foto: snimka zaslona/facebook

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj radi sve više Nepalaca. Među njima je i dvadesetpetogodišnja Bindu, bivša radijska novinarka. Sreću s još troje sunarodnjaka pronašla je u restoranu u Karinu gdje radi kao konobarica. 

- Iz zemlje sam Himalaje i kad vidim Velebit osjećam se kao doma - kaže mlada Nepalka. Pod Himalajom su joj ostali suprug i čitava obitelj. Na hrvatskom jeziku, koji je proteklih osam mjeseci solidno svladala, objasnila je da ih je privremeno ostavila kako bi u Hrvatskoj zaradila novac.

Cheryl, Britanka iz sjevernog Londona u Karin se nije doselila zbog novca. Ona i suprug zaljubili su se u mjesto i odlučili ostati. Prije više godina bili su na odmoru u Hrvatskoj, prespavali jednu večer u Karinu i odlučili da će to biti njihov novi dom. Osim prirode, oduševili su ih Hrvati. 

- Svi su spremni pomoći. U Londonu kad idete na posao, nitko vam se ne obraća. Srećete tisuće ljudi, no nitko ništa. Ovdje svatko pozdravi i zaželi dobro jutro - navodi Cheryl. Dodaje kako joj je najveći problem što zbog covida-19 ne mogu obići ostatak obitelji u Britaniji. Kaže kako su joj susjedi divni. A u komunikaciji pomaže i gestikulacija, ali i suvremena tehnika. 

Michael iz Njemačke već je gotovo starosjedilac. Deset godina je u Karinu i vrijeme krati restauriranjem starih motocikala. 

- Odlično mi je ovdje. Inače ne bih bio tu. Ljudi su krasni, a priroda predivna - kaže Michael. Živi u unajmljenoj kući, a do ove godine, redovito su ga posjećivali prijatelji i rodbina iz Njemačke. Prije mirovine imao je vlastitu tvrtku, a sada uživa u moru i velebitskoj buri. 

Na drugom kraju mjesta u Šušnjaru, u dvorištu nas dočekuje umirovljenica Maxi iz Švicarske. Ondje se doselila 2007. godine s pokojnim suprugom. U Karinu želi provesti ostatak života. 

- Imam puno hobija, dvanaest mačaka, idem u kupnju, šetam, plivam - kaže Švicarka. 

Njihove motive ostanka u Karinu najbolje poznaje aktivist Tomo Aračić, prije 24 godine i sam doseljenik. Kao prognanik iz Bosanskoga Broda, živio je u Slavonskom Brodu, a onda se radi zdravlja kćerke preselio u Karin. Otada je s vlastima i međunarodnim organizacijama bio aktivan u procesu zbrinjavanja naseljenika i povratnika u Karin. 

- Prvi dojam kada dođete u Karin je to najmanje more na svijetu i Velebit. U takvom ozračju ljudi se dobro osjećaju, a poslije tek shvate da su možda u najzdravijem mjestu na svijetu - ističe Tomo. 

Kod Tome je na radnu terapiju došao i 20-godišnji Killian iz Frankfurta. Nakon osam mjeseci tu želi i ostati.

- Nimalo mi ne nedostaje Njemačka. Ovdje je puno ljepše. Školujem se za autolakirera i radim s Tomom, a ponekad i na gradilištima - kaže mladi Nijemac. 

A u Karinu se očito ne grade samo zgrade nego i mostovi među različitim ljudima i njihovim kulturama. U zadnjih desetak godina ima i doseljenika iz Italije, Austrije, Francuske, Dubaija i drugih dijelova Europe i svijeta. 

Izvor: eZadar.hr