New Orleans u hrvatskom zagrljaju

Orleans smješten uz Meksički zaljev, oduvijek je plijenio svojom unikatnom kulturom, kuhinjom i poviješću. Kao najveći grad u državi Louisiani, osnovan je od strane francuskih kolonijalista 1718. godine dok se arhitektura osnivača miješala s naslijeđenom španjolskom gradnjom.

Današnja najveća turistička atrakcija grada, znana kao Franch Quarter, ili u prijevodu Francuska četvrt, najljepša je uspomena na prve arhitektonske pothvate očeva New Orleansa. Grad je oduvijek bio bitna američka luka, što ga je izlagalo raznim kulturološkim ali i kulinarskim utjecajima. Afrika, Južna Amerika, Europa, uvelike su gradile ovaj po svemu drugačiji grad, grad koji jedini u Sjedinjenim državama uz engleski kao službeni koristi i francuski jezik, iako ga je Napoleon prodao Amerikancima još 1803. Orleans je poznat kao kolijevka jazza, koji je ondje stasao još dvadesetih godina minulog stoljeća, a od tog vremena pa do danas N.O. je postao i ostao atraktivnom destinacijom za noćni život.

Poznat je također po razuzdanoj proslavi maškara, nazvanoj Mardi Gras, po moćnoj rijeci Mississippi koja nudi turističke ture parobrodom, ali i po Voodoo kulturi, koja je postala zaštitni znak močvara u Louisiani. Voodoo je usvojena religija iz zapadne Afrike, čiji su američki autentični idiomi poput krokodilskih zubiju postali omiljenim turističkim suvenirima, a komercijalizaciji ove religije potpomogle su priče o tzv. Voodoo lutkama te zombijima.

Nakon velikog uragana Katrina 2005. godine migracije su prepolovile populaciju grada, dok je stari atraktivni centar čudnovato sretno ostao pošteđen vremenskih nepogoda. Grad se u međuvremenu oporavio i danas broji 1.300 000 stanovnika, što ga čini 46-im najvećim gradom u Sjedinjenim Državama.

Bijah dva puta u Orleansu. Glazba je naravno bila glavni okidač zašto sam posjetio Big Easy, i nisam požalio. U starom dijelu grada muzika se čuje gotovo iz svakog bara, američki bazični glazbeni stilovi poput jazza, funka ili countryja, sviraju se uživo već od 11 ujutro.

Glavna ulica je Bourbon street, a meni je bila interesantna i ulica Basin, koja je opjevana u nizu pjesama a u kojoj su se nekoć nalazili veliki klubovi. Basin street je poznat i po groblju St. Louis, također se tu nalazi stara zatvorena željeznička stanica koja danas radi kao muzej, te ogroman park koji nosi ime velikog trubača Louisa Armstronga, dok ne treba zaboraviti spomenuti i ostale glazbene legende koje su vezane uz Big Easy, a to su Fats Domino, Mahalia Jackson, Louis Prima i dr.

Postoji i niz spomenika koji su odali počast povijesnim velikanima grada, a nije se zaboravilo ni na Hrvate. Na glavnom šetalištu uz moćnu rijeku Mississippi koje se nalazi gotovo u samom centru ovog bajkovitog grada, na spomeniku posvećenom vrijednim doseljenicima zapisani su i bračni par Cvitanović, Drago i Klara. New Orleans je bio meta mnogih naših ribara s Korčule, iz Konavala, Dubrovnika, no najimpresivniju priču je ispričao gospodin Drago. Nakon Drugog svjetskog rata, ne podržavajući komunističku Jugoslaviju, otišao je put Njemačke gdje je radio za američku vojsku a prilikom svog prvog posjeta Orleansu, 1958., upoznao je Hrvaticu Klaru koju je oženio tri tjedna kasnije.

Prilikom preseljenja u Big Easy, počeo se baviti kulinarstvom da bi restoran s morskim plodovima otvorio 1969. Dragin restoran postao je ubrzo poznat po dvije stvari; po sjajnim kamenicama te po tome što je g. Cvitanović svakom gostu koji je slavio rođendan, osobno otpjevao čestitku. Moj dragi prijatelj Ozren Kanceljak bio je gost restorana, hranu ni danas ne može prestati hvaliti, dok je saznao da Cvitanovići svake godine posjete Hrvatsku te da postoji žal što svoj posao ne mogu proširiti u Lijepu Našu, jer nažalost nemamo dovoljno kvalitetne autentične kamenice koje su potrebite za kulinarstvo kakvo su razvili Cvitanovići na bazi tamošnjih lokalnih recepata. Bračni par Cvitanović primljen je u kulinarsku Dvoranu slavnih grada New Orleansa, a 1995., Drago je nosio titulu kralja tijekom Mardi Gras povorke, što je neupitna čast u tom neponovljivo unikatnom gradu. Gospodin Drago nas je napustio prije tri godine, a obitelj trenutno vodi tri restorana u državi Louisiani, te se četvrti sprema otvoriti u glavnom gradu Amerike, naravno u Washingtonu.

Nadam se da sam vas s ovih nekoliko crtica zainteresirao za N.O., a za kraj druženja želim reći da me ovakvi ljudi čine ponosnim državljaninom Lijepe Naše. Ne oni koji mašu grbom ili zastavama, ne, nego ljudi poput g. Cvitanovića; ili mali kreativni poduzetnici koji su otvorili farmu nojeva u Istri, ako hoćete i srednjoškolci koji su postali prvaci svijeta u matematici… Takvi ljudi u meni bude ponos, ali i  nadu.