Sverište Gospe Olovske (Foto: screenskoh/HRT) Sverište Gospe Olovske (Foto: screenskoh/HRT)

Iako je zbog rata taj dio BiH napustilo više od 70 posto vjernika, u olovskom svetištu vjeruju kako će uz pomoć dobrih ljudi spasiti crkvu od rušenja.

(Foto: screenshot/HRT)

Kad u župni dvor čuvaru Olovskog svetišta fra Iliji Božiću počnu dolaziti gosti, najviše posla imaju njegove vrijedne domaćice. Premda Mara Bartolović i Senija Degirmendžić Salkanović ne mogu jedna bez druge, Mara u šali kaže kako se i kod njih mora znati tko je glavna.

- Radim ovdje od malena, moja je kuća na 30 metara udaljenosti... odrasla sam uz svetište. Svi svećenici kažu "mi odlazimo, ti ostaješ ovdje" -  kaže Senija. 

Možda će mnogi pitati što domaćica Bošnjakinja radi kod čuvara najstarijega marijanskog svetišta na Balkanu? Odgovor je u dugoj tradiciji sloge i razumijevanja ljudi u olovskom kraju koji su tijekom povijesti, upućeni jedni na druge, baštinili ono najbolje od svojih vjera. Iako se nakon rušenja franjevačkog samostana i crkve 1704. godine, slika mjesta promijenila, i domaće muslimansko stanovništvo još se diči svojom Gospom Olovskom.

- Olovsko čudo dobra traje s 14. na 15. kolovoza kad su kuće otvorene za katolike koji dolaze Gospi na molitvu. Tada oni mogu ući i prespavati. Svake godine to biva tako - govori Esad ef. Pepić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Olovo.

- Ja sam Bošnjak Musliman, ali stav je roditelja bio da je to i naša crkva. Ide se u džamiju, ali oduvijek smo gajili duboko poštovanje prema susjedima.  Još kad sam tad bio dijete, znalo se kad je Gospojina. Svi ukućani bili su u jednoj sobi, a vrata otvorena pa tko dođe dobro došao - priča Olovljanin Avdo Degirmendžić.

Nakon posljednjega rata, hodočasnika je manje. Najviše ohrabruje povratak mladih. Katarina ovamo svake godine dolazi iz Njemačke.

- Nas je petero bilo u grupi, došli smo kao hodočasnici da nam Gospa da sreću, zavjetovali smo se i odlučili smo se na taj veliki korak - priča hodočasnica Mirjana

- Ovome svetištu gravitiraju hodočasnici tuzlanskog kraja, sarajevske regije i središnje Bosne. 70 posto tih vjernika više nema. Ima nešto malo dijaspore koja povremeno dolazi i koja pomaže život svećenika - objašnjava fra Ilija Božić, čuvar Svetišta Majke Božje Olovo. 

Fra Ilija Božić (Foto: screenshot/HRT)

U svetište Gospe Olovske dolaze od davnina i prvoslavni i muslimani. Nedavno je, kaže fra Ilija, došla žena s dvoje djece: - Rekla je da je zadnjih pet godina imala težak život, noću nije mogla spavati, bojala se ružnih snova... u njima je stalno propadala i hvatala se za nekakkav zid, na vrhu kojega je vidjela zdanje. Nešto joj je u podsvijesti govorilo da će, ako gore dođe, biti spašena. Taj san se ponavljao dok na televiziji nije vidjela tu građevinu, a to je bilo Olovsko svetište. Došla je izrazila želju da uđe u crkvu, pitala je šta će sad. Uđi pomoli se Bogu na svoj način kako ti srce govori i opusti se! Nakon toga, doslovno je izlepršala iz crkve...

- Nisam katoličke vere, pravoslavac sam, hteo sam da ispoštujem svoje prijatelje iz drugih vjera. Vjera donosi dobro, ne donosi ništa zlo nažao drugim narodima tako da sam zadovoljan s tim što sam vidio - govori hodočasnik Đuro

Prvotni građevinski projekt olovskoga svetišta nikad nije završen. Zbog zuba vremena, a ponešto i zbog nekvalitetno izvedenih radova, temelji crkve su popustili. Nakon petogodišnjih istražnih radova, prošle je godine proširen plato za početak statičke sanacije teško oštećene crkve kojoj prijeti urušavanje. Crkva je bila građena do 1936. godine te su na njoj dograđene dvije kule, jedna 60-ih jedna 70-ih godina prošloga stoljeća i one se zbog loše izvedbe odvajaju od crkve.  

(Foto: screenshot/HRT)

- Mnistarstvo je dopustilo dogradnju po izvornome projektu iz 1925. godine, tako da dogradnja dâ konačnu traženu stabilnost da ne dolazi do pucanja konstrukcije - objašnjava nadzorni inženjer obnove crke i svetišta u Olovu Dragan Martinović

Radovi na stabilizaciji temelja trebaju uskoro početi. U pripremu projekta dosad je utrošeno 120.000 KM. Samo četvrtinu osigurale su državne institucije Bosne i Hercegovine. Hoće li radovi na sanaciji cijeloga objekta biti završeni u planiranom roku od tri godine, ovisi o tome hoće li se uspjeti osigurati više od 500.000 konvertibilnih maraka. Svaka pomoć dobro je došla. Zasad su pomoć u obnovi olovske crkve obećali prvi susjedi, olovski muslimani. 

Jer, muslimani u Olovu ponose se svetinjom svojih susjeda katolika. Doista, tko će među onima što obilaze crni kamen, jedini ostatak uništenoga starodrevnog Gospina svetišta, i ispred njega pale svijeću, razlikovati jedne od drugih? To svetište šalje poruku mira. Možda bi se baš zbog toga fra Iliji Božiću morala otvoriti još koja vrata kad će tražiti pomoć za sanaciju pukotina crkve u Olovu.

(Foto: screenshot/HRT)