(Foto: Ivana Perkovac/ Glas Hrvatske) (Foto: Ivana Perkovac/ Glas Hrvatske)

Balada se prenosila usmenom predajom sve dok je 1774. godine nije zapisao talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis. Balada je prvi put objavljena u njegovoj  knjizi "Put po Dalmaciji" u Mletcima. Od tada su se počeli nizati prijevodi na raznim svjetskim jezicima. Djelatnica Turističke zajednice Imotski Ivana Ćapin kaže da su Imoćani uvjereni da je to jedinstveno mjesto u svijetu posvećeno Hasanaginici.

- U tematskom parku Hasanaganica nalaze se četiri interpretacijske ploče od kaljenog stakla na kojima je napisana balada na nekoliko svjetskih jezika. Hasanaginica je poznata hrvatska narodna balada, koja je očarala najveća imena svjetske književnosti 19. stoljeća, poput Goethea, Herdera, Scotta, Puškina i mnogih drugih. Ta lirska tragedija dogodila se u proljeće 1647. godine za vrijeme Kandijskog rata u okrilju jedne begovske obitelji iz Imotske krajine, koja je tada bila dio bosanskog pašaluka, a na imotskoj ikavici spjevao ju je nepoznati autor. Zbog osjećajnosti balade, to je najvjerojatnije bila žena - ispričala je Ivana Ćapin.

(Foto: Ivana Perkovac/ Glas Hrvatske)

Izgradnju tematskog parka u Imotskom pokrenuo je povjesničar i istraživač Mijo Milas koji se još 70-tih godina prošog stoljeća bavio fenomenom Hasanaginice. Ideju je podržala lokalna Turistička zajednica. Ivana Ćapin pojasnila je da je to pučka pjesma, ali da povijesne činjenice do kojih su istraživači uspjeli doći potvrđuju da je bez sumnje nastala na području Imotske krajine, odnosno tadašnjeg područja Imotskog kadiluka. I upravo zbog činjenice da je jedna od najupečatljivijih junakinja svjetske književnosti poznatija u svijetu, nego na području odakle je potekla, zaslužila je svoje mjesto u tom gradu.

Tematski park smješten je između Plavog i Crvenog jezera. Oko tih imotskih jezera isplele su se mnoge legende i vilinske priče koje su se pretvorile u dragocjeno etnološko naslijeđe.

(Foto: Glas Hrvatske/ Ivana Perkovac)

- Modro jezero je golema vrtača na samom rubu grada, dužine 804 m, a širina jezera se kreće od 250 do 400 m. Zanimljivo je da razina vode tijekom godine varira, a nije rijetkost da u jesen potpuno presuši pa se tada na dnu jezera igra nogomet. Godine 1943. na dnu jezera odigrala se prva utakmica, a  ta se tradicija održala do danas i to s jednim pravilom, odnosno iznimkom – rezultat uvijek mora biti neriješen. Krajem 19. stoljeća izgrađeni su putevi, deset serpentina, dužine 1100 m, kojima se spušta do vode, a građene su tehnikom suhozida. Plavo jezero omiljeno je ljetno kupalište Imoćana i sve većeg broja turista - dodala je djelatnica Turističke zajednice Imotski, Ivana Ćapin.

Imotski prirodni kraški fenomen Crveno jezero ne prestaje iznenađivati Imoćane, ali ni svjetske stručnjake. Nakon što je stoljećima bio zagonetka mještanima, koji su ga sa strahopoštovanjem gledali, o njemu legende stvarali, prozivali ga domom vila i vukodlaka, na svjetlo dana znanstvenici su iznijeli nove podatke, zbog kojih je tajnovitost Crvenog jezera pomalo izblijedjela.

(Foto: Ivana Perkovac/ Glas Hrvatske)

U blizini jezera nalazi se još jedna povijesna atrakcija - Topana, tvrđava koja je dobila ime po turskim riječima top-hana (kuća oružja), a bila je prijestolnica imotskog kadije, koji je tu stolovao i za kojeg se Hasanaginica trebala udati.

Imotski je stari povijesni grad čije prvo spominjanje datira u 10. st. Nastao je na temeljima starohrvatske župe Emothe kao središte šire regije zvane Imotska krajina, koja se prostire na površini od 626 km2. Povijesni artefakti od prapovijesti do danas čuvaju se u Zavičajnom muzeju i Muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana te svjedoče o dugoj i burnoj prošlosti ovoga područja koje je oduvijek bilo na vjetrometini povijesnih previranja.

Stara gradska jezgra građena je klesanim kamenom, zbog čega Imotski mnogi smatraju jednim od najljepših dalmatinskih gradova.