Svetište Majke Božje u Gori (Foto: Tomislav Šikić) Svetište Majke Božje u Gori (Foto: Tomislav Šikić)

Ponosna Gora udaljena je 8 kilometara od grada Petrinje kojemu administrativno i pripada. Ljupki i pitomi brežuljci Banovine ovih dana otkrivaju prve znakove buđenja proljeća. Posvuda se čuje pjev ptica i smijeh razigranih osnovaca koji se igraju u dvorištu osnovne škole. Istina, kako smo doznali, školsku dvoranu nemaju pa ionako ne bi imali gdje drugdje. No, ne žale se Gorani jer, kako smo doznali, ponosnim stanovnicima Banovine to nije u krvi.

- Danas je to malo poznato no Gora ili kako ovdje ponekad kažu Gore - u Srednjem je vijeku bila crkveno i svjetovno središte dijela središnje Hrvatske - središte Gorske županije i Gorskog arhiđakonata. Županije su bile najstarija politička ustrojstva stare feudalne države - govori direktorica Turističke zajednice grada Petrinje Ivanka Držaj.  

Ivanka Držaj (Foto: Tomislav Šikić)

Bogata je gorska povijest: prvi tamošnji učenici, njih 25, počeli su sricati slova još davne 1772. godine. Prva školska zgrada sagrađena je 1829., a od 1875. do 1882. godine u nekadašnjoj vojnoj zgradi posebno je djelovala djevojačka škola. - Danas škola u Gori ima 92 učenika, od čega su gotovo polovica djeca doseljenih Hrvata s Kosova. Naši učitelji dolaze sa svih strana - od mještana, preko Petrinje pa sve do putnika iz Zagreba - objašnjava Anita Žugaj, stručna suradnica–defektolog Osnovne škole Gora.

Osnovna škola Gora (Foto: Tomislav Šikić)

1872. godine u Gori je proradila prva pošta, a 1886. godine osnovana je seoska knjižnica i čitaonica. Početkom prošloga stoljeća u Gori je živjelo 925 stanovnika, a 2011. njih tek 264. Velik pad broja stanovnika zabolježen je u Domovinskome ratu. 1991. godine pobunjeni Srbi i jugovojska selo su potpuno razorili i spalili te ubili 10 civila. Nakon oslobođanja 1995. prognano stanovništvo vraća se na svoja ognjišta. 

Svoj dom u Gori pronašao je i don Paško Glasnović, Hrvat rođen u Janjevu na Kosovu koji je u Hrvatsku zajedno sa svojim župljanima doselio 1999. godine. - Gora je oduvijek bila mjesto štovanja Blažene Djevice Marije čije je svetište, potpuno uništeno u Domovinskome  ratu, obnovljeno zasjalo punim sjajem. Službeno je proglašeno svetištem 2013. godine - govori don Paško u župnome dvoru koji je osobno dao sagraditi ban Josip Jelačić.

Don Paško Glasnović (Foto: Tomislav Šikić)

Unatoč stalnome padu broja stanovnika, Gorani vjeruju da će se takvi trendovi preokrenuti, jer njihovo mjesto po svojem zemljopisnom položaju, dobroj klimi te očuvanoj prirodi - nudi odlične uvjete za život.   

Iz pepela uzdigla se Gora

Iz pepela uzdigla se Gora

25.32