Pinca (Foto: Slavica Štefić) Pinca (Foto: Slavica Štefić)

Stiglo je proljeće, a s proljećem ubrzo i Uskrs. A gdje je Uskrs, tu je negdje i – pinca. Ili pinka, sirnica, sinca, jajarica… Više je narodnih naziva za taj kruščić, nezaobilazni slatki dodatak na uskrsnom stolu u cijeloj Hrvatskoj, uz obaveznu šunku, tvrdo kuhana jaja, mladi luk, hren. Jer, kad je blagdan, a Uskrs to jest - najveći kršćanski blagdan, onda je blagovanje posebno svečano. A ovaj divni slatki kruh, narodna uskrsna pogača, dio je toga slavlja.

Pinca (Foto:Slavica Štefić)

Pinca se oduvijek pripremala s mnogo pažnje i nosila na Veliku subotu na blagoslov u crkvu, s ostalom hranom koja se posluživala na Uskrs, a gostima se poklanjala kao znak dobrih želja. Dakako, kao i sve što je vezano u vjerske blagdane, i pinca ima dugu tradiciju i peče se od davnina. Navodno je potekla iz doba Mletačke Republike pojavom dizanog tijesta. Nekoć su slastice i kolači bili luksuz koji su si mogli priuštiti samo bogatiji slojevi društva, a u puku kolač se pripremao samo za posebne prigode, upravo kao što je Uskrs.

U Dubrovniku, Korčuli, većem dijelu Dalmacije, te Istri, to slatko uskrsno pecivo zove se sirnica, premda u njoj nema ni trunke sira, ali se za nju umjesto kvasca nekad koristilo ukiseljeno, usireno mlijeko. U Rijeci je pak nazivaju pinka, na području Zadra je jednostavno pogača dok je u Zagorju, Prigorju i Turopolju, dobila ime jajarica zbog svoje – pogađate već – žute boje. A, da bi ta boja bila još zlaćanija, dalmatinske domaćice su dodavale i malo šafrana te znale stavljati i grožđice kako bi dodatno zasladile svoju sirnicu. U starim otočkim receptima za pripremu sirnice može se među sastojcima pronaći i do 20 žumanjaka uz dodatak prošeka, dok se bjelanjci ne koriste, a ostali sastojci su jednaki. U nekim malim mjestima u Dalmaciji žene su se natjecale koja će napraviti ljepšu i ukusniju i ukrašeniju sirnicu, jer se također imao običaj darivati ju gostima u znak dobrih želja.

Tijesto sirnice mora biti tvrđe, ne pretvrdo na zagriz, a opet ni premekano, da se ne raspada. Prije pečenja domaćice su je mazale žumanjkom, a presjekle bi sredinu kako bi tu kasnije mogla stati pisanica ili oguljeno jaje koje bi se nosilo na blagoslov. Pinca se mijesila od bijelog brašna, jaja, šećera, mlijeka i masti, a dodatni okus davale su joj grožđice, naribana korica domaćeg limuna i/ili naranče, rum, prošek, kako je tko po želji i „tajnoj recepturi“ dodavao u tijesto.

U početku je pinca bila po okusu sličnija kruhu, jer se nije koristilo nikakvo sladilo, pa se pretpostavlja da od toga potječe naziv pinca, odnosno pinka (štruca kruha). Drugi pak tvrde da je nazivaju pincom zbog toga što je urezana, odnosno uštipnuta škarama na vrhu.

 Već iz ovog kratkog opisa vidi se da pinca ima bezbroj varijanti. Zato, dajte mašti na volju i napravite svoju uskrsnu pogaču.

CRO gastro kutak: pinca, sirnica, slatka pogača

CRO gastro kutak: pinca, sirnica, slatka pogača

2:35