Foto: Slavica Štefić Foto: Slavica Štefić

Vrijeme je šparoga. Ima li nekoga tko nije čuo za tu hvalevrijednu, na prvi pogled neuglednu biljku, uzgojenu u vrtu ili divlju Ona je od davnina miljenica raznih kuhinja, od kineskih do južnoameričkih. Ne jede se tijekom cijele godine, ali kad je „njezino vrijeme“ -  a to je u Europi od kraja ožujka do sredine lipnja (kako gdje, ovisno o podneblju i vremenski prilikama) – tad se ppipremaju i fešte i festivali. Kilogrami šparoga, pršuta i tisuće jaja mutili su se u fritajama. Lovran, Benkovac, Novigrad, Dani divljih šparoga na otocima Krku, Rabu,  Šparogada u Bujama...

I dok je u Njemačkoj na stolovima uzgojena vrtna šparoga, najčešće bijela, kod nas je šparoga ono što asocira na odlazak u prirodu, u makiju, na obronke Učke, na primjer, uz suhozide, šumske putove, u krš i na rubove šuma i polja. S početkom proljeća, u mnogim se primorskim obiteljima nakratko probudi drevni instinkt čovjeka-sakupljača plodova, iz vremena kada je sakupljanje plodova samoniklih u prirodi, uz  lov, bilo glavni izvor hrane. Danas, odlazak "u šparoge" omiljena je sportsko-tragalača aktivnost pobornika aktivnog odmora u prirodi, kako se to moderno kaže, posebice stanovnika Istre i Dalmacije. Pa i turistička atrakcija, barem je tako bilo prije ove nesretne pandemije. Ova naša samonikla šparoga ima već svoje nezamjenjivo mjesto u domaćoj gastronomskoj ponudi, posebno među specijalitetima istarske i dalmatinske kuhinje. Na primjer, divlja šparoga s obronaka Učke poznata je gastronomska delicija, a poseban okus daje joj aerosolna kombinacija morskog i planinskog zraka. U tradicionalnoj dalmatinskoj kuhinji, šparoge se pripremaju na jednostavan, pomalo starinski način, načešće u salatama i fratajama, a u modernoj kuhinji šparoga je uzdignuta do božanstva koja svojom moći oplemenjuje raznolika jela: od ukusnih juha, preko "rasplesanih" kombinacija plodova mora i mesa u rižotima ili tjesteninama.

Carsko povrće

Govorimo dakle o divljoj šparogi, jer njoj ćemo posvetiti današnji Cro-gastro recept. U prirodi ubranoj, najboljoj i najzdravijoj. Premda, priznajemo, sve vrste šparoga, i zelene i bijele, pa i one ljubičaste, i divlje i uzgojene, prave su riznice vitamina, minerala, vrijednih aminokiselina, flavonoida, antioksidanata, folne kiseline, svega. Prava "ljekaruša". Šparoga voli poluzasjenjena vlažnija mjesta, pa i raskrčeno tlo. Ta samonikla biljka autohtona je u krševitom području naših mediteranskih krajeva. Njezinu vrijednost znali su i pastiri te donosili kući snopiće divljih šparoga da tom zdravom namirnicom nadopune svoj skromni sirotinjski stol. A isto to su, samo na drugi način, radili još i rimski carevi, ne zbog siromaštva već zbog gurmanskog užitka. Antička kuhinja izuzetno je cijenila šparogu i zbog njene ukusnosti, a i ljekovitosti, pa su u vrijeme sezone šparoga brojne brodice s beračima odlazile u potragu za tom delicijom koju su nazvali ''carskim povrćem''.

U naše vrijeme godišnja konzumacija šparoga u svijetu je oko devet milijuna tona, od čega je daleko najveći dio kultivirana vrtna šparoga. A od tih milijuna tona 90% otpada na Kinu, na jednu nemediteransku vrstu Asparagus lucidus. Što i nije čudno jer su Kinezi još prije gotovo pet tisuća godina prvi otkrili čudesne sposobnosti ove jestive biljke  pa su je i poklanjali gostima u znak dobrodošlice. Još više, kineska medicina smatra šparogu sredstvom za izazivanje uzvišenih osjećaja ljubavi i prijateljstva.

Pa, u znak prijateljstva s naše strane, evo i jednog recepta sa šparogama. Ne od kineskih već od naših domaćih, mediteranskih oštrolisnih šparoga Asparagus acutifolius:

Fuži sa šparogama

CRO gastro kutak: Fuži sa šparogama

CRO gastro kutak: Fuži sa šparogama

1:22