Samoniklo zdravlje od mišancije

Od davnina majke na dalmatinskim otocima i u priobalju znale su vrijednost samoniklog bilja pa bi krenule ranom zorom u maslinike ili polja na branje. Složile bi od odabranih vrsta mješavinu, mišanciju, mišancu, prelile nakratko kipućom vodom, dodale krumpir, bokun ulja, bokun soli i zdjela zdravlja se našla na stolu… I tako naraštajima kod sirotinje u vrijeme godine kad je nova ljetina bila još daleko, zaliha od lanjske sve manja ili nikakva, a i spasiteljica raštika je već dala svoje…

Iz našeg CRO-gastro kutka teško da ćemo ikada zakoračiti dublje u prošlost, čak u prapovijest, a istodobno misliti i na sadašnjost. Jer današnja nam je tema samoniklo jestivo bilje. Bilje koje je raslo i prije postojanja ljudi, i prije poljoprivrede, i prije agroindustrije. Mnogo prije osnivanja civilizacija bijahu naši predci tisućljećima tek lovci i sakupljači. Ako bi im se posrećilo, ulovili bi neko "meso", no uglavnom su gladovali skupljajući podove i jestivo bilje.

Nakon što smo vremenom razvili poljoprivredu odabirući rodnije varijetete i sijući njihovo sjeme, samoniklo jestivo bilje ostalo je vjerno uz nas. Prati nas od pamtivijeka svojim sastojcima, mineralima, vitaminima, vlaknima, klorofilu, antioksidansima, čitava jedna zelena ljekarna je u njemu, spakirano zdravlje u skromnim neuglednim biljčicama, u tome draču i korovu na koje ni ne obraćamo pažnju.

Istina, od samog samoniklog jestivog bilja teško se najesti, ali ono i ne služi tome da vas zasiti već da vas održi zdravim, što je, dugoročno uzevši, i važnije od trenutne punoće trbuha. A to su od davnina znale majke na dalmatinskim otocima i u priobalju pa bi krenule ranom zorom u maslinike ili polja na branje toga bilja. Složile bi od odabranih vrsta mješavinu, mišanciju, mišancu, prelile nakratko kipućom vodom, dodale krumpir, bokun ulja, bokun soli i zdjela zdravlja se našla na stolu… I tako naraštajima kod sirotinje u vrijeme godine kad je nova ljetina bila još daleko, zaliha od lanjske sve manja ili nikakva, a i spasiteljica raštika je već dala svoje…

Mišancija ili mišanca je naziv za skup raznih jestivih samoniklih biljaka, ali i jelo od njih. Kakav će biti sastav mišancije ovisi o znanju beračice jestivog divljeg bilja, o vremenu i o staništa na kojima rastu, a dalmatinski krajevi kao da su bogomdani rajevi za njega. Broj vrsta bilja koje ulaze u mišanciju broji se na više desetina, a njihovih naziva je još mnogo više. Na primjer u runovićkoj mišanciji mogu biti: koromač, ljukelj, šurlin, volujsko uvo, kokošja volja, zečije mudance, korstič, mišakinja, kukurik, šćavelj, koziroga te ostalo samoniklo jestivo bilje.

Iz jednog dokumenta (Godišnjak grada Korčule 9) pak saznajemo da u korčulansku mišanciju najčešće ulaze cikorija, kostriš, komorač, mak turčinak, divlji poriluk, divlja mrkva i divlje salate te brojne druge vrste.

Premda vam se već zavrtjelo u glavi od tih silnih naziva bilja, spomenimo još samo da sve bilje mišancije mora biti samoniklo i sezonsko, a to su najčešće kostriš, koromač, maslačak, divlji poriluk, lavlji zub, cimica, medvjeđi luk, kopriva. I dok se nekad mišancija jela za sirotinjskim stolom uz dodatak krumpira, danas je ona cijenjeni prilog, najčešće uz ribu, ali i meso. Nutricionisti je ne mogu dovoljno nahvaliti, vegetarijanci je obožavaju, od nje se pravi pesto za jela s tjesteninom, može se pripremiti i kao salata i kao varivo, pa čak i u nabujcima i štrudlama…

Te drevne samonikle biljčice ušetale su u novije doba, nakon tisućljeća stidljivog skrivanja u zdjelama siromaha, pod reflektore gastronomske pozornice. Pogledajte ih i vi, kušajte ih. Ako ih nemate priliku osobno ubrati, mogu se „ubrati“ na tržnicama i pripremiti kako vam drago. A mi vam nudimo ovako:

Mišancija s krumpirom

Sastojci:

500 g mišancije, 2-3 češnja češnjaka, 250 g krumpira, sol, papar maslinovo ulje

Način pripreme:

Samoniklo bilje oprati i staviti na 5 minuta u kipuću vodu na u koju ste dodali sol. 

Posebno skuhati krumpir u ljusci te narezati ga na kockice ili ploške. 

Na maslinovom ulju lagano popržiti češnjak i divlji luk iz mišancije. Dodati blanširanu ocijeđenu mišanciju i krumpir. Primiješati i po želji dosoliti i popapriti.

 Poslužiti toplo uz meso (mi smo poslužili uz popečke od mesa) ili ribu.

Umak od mišancije

(Pesto od mišancije)

Sastojci:

300 g mišancije ( samoniklo dalmatinsko jestivo bilje), 70 g badema, 100 g paškog sira ili parmezana. 1 žličica soli, prstohvat šećera, 2 dl maslinovog ulja

Način pripreme:

Bademe lagano popržiti u tavi. 

Mišanciju oprati i sitno nasjeckati. 

Mišanciju, bademe, sol, šećer, sir i pola količine ulja staviti u blender i izmiješati. Postupno dodavati preostalo ulje. 

Takav umak možete koristiti uz tjesteninu tako da ga zagrijete i pomiješate s tjesteninom ili ga koristiti kao namaz na kruh.