Foto: iz arhiva Hrvatske udruge Jadran Foto: iz arhiva Hrvatske udruge Jadran

Od profesora do izbjeglice

„Stjepan Horvat bio je mudar čovjek, unatoč jednostavnosti njegova izgleda” – tako je istaknuo José rMaría Ciampagna, bivši njegov suradnik u Argentinskome vojnom geografskom zavodu, u svojem blogu „EL blog del profe José”. Ciampagna ga opisuje kao muškarca prosječne visine, svijetlih očiju, rijetke bijele kose, te staloženog držanja. Također je rekao da se čudno izražavao, imao je strani naglasak, i bio je čovjek zdravog razuma.

Esteban (Stjepan) Horvat rođen je 1895. godine u Srijemskom Karlovcu. U rodnome mjestu završio je osnovnu i srednju školu, a zatim je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao geodeziju. Bio je asistent na Tehnološkom fakultetu, a poslije je postao redoviti profesor, i zatim - rektor Sveučilišta u Zagrebu.

--- BEZ NASLOVA ---

Stjepan Horvat

7 fotografija

U svibnju 1945. godine emigrirao je u Italiju. Ponio je sa sobom zlatni rektorski lanac koji je 1877. godine car Franjo Josip I. darovao Sveučilištu. Horvat ga je predao Hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu, te je vraćen Sveučilištu u Zagrebu 1991. godine, nakon hrvatske neovisnosti.

U izbjegličkom logoru kod Rima, Campu Fermu, Stjepan Horvat posvetio se skladanju. U čast kardinala Alojzija Stepinca sastavio je svečanu misu za zbor "Beatae Mariae Virginis". U Campu Fermu bio je jedan od utemeljitelja pjevačkog zbora koji je nazvan „Zbor hrvatskih prognanika iz Campa Ferma”. Poslije je preimenovan u zbor „Jadran“ koji i danas djeluje u Buenos Airesu, u Argentini, i ima šezdeset članova. U to doba, članovi zbora, mnogi od njih s glazbenim iskustvom, ponovno su napisali partiture na temelju sjećanja budući da nisu imali originalne notne zapise. Zbor je pjevao i Horvatove skladbe koje su još dio repertoara.

S druge strane oceana

Već u Argentini, Stjepan Horvat zaposlio se kao stručnjak za geodeziju na Vojnome geografskom zavodu te ondje radio 32 godine. Napisao je mnogobrojne znanstvene radove, potom objavljene u tom Zavodu, u Panameričkom zavodu za geografiju i povijest, i u Upravi za geodeziju provincije Buenos Aires. Nakon umirovljenja ostao je savjetnik Vojnoga geografskog zavoda zbog svojeg golemog iskustva i sposobnosti.

Stjepan Horvat umro je 1985. godine u Buenos Airesu. Godine 2004. Geografski zavod postavio je ploču u njegovu čast jer je dosegao najvišu razinu civilne službe u Argentinskoj vojsci. Važno je napomenuti da je godine 1994. Hovata rehabilitiralo Sveučilište u Zagrebu pa njegov portret stoji danas u rektorovu uredu. U sklopu hrvatske zajednice taj se svestrani čovjek pamti zbog svoje spokojnosti, zdravog razuma, profesionalnosti i bogata unutarnjeg života. Njegove skladbe, od kojih se mnoge još pjevaju u zboru Jadran, zaslužile bi prijeći granice, osobito da se čuju u njegovoj domovini te postanu dio kulturnog bogatstva kojem je pridonijela i dalje pridonosi - hrvatska emigracija.