(Foto: Davor Javorović/PIXSELL) (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

Šime s otoka Ugljana

U novinama Jutarnji list, jednim od najtiražnijih u zemlji, izašao je članak o Šimi. Ima 86 godina i radi kao volonter u psihijatrijskoj bolnici na otoku Ugljanu. Njegova supruga, koja je imala Alzheimerovu bolest, umrla je prije nekoliko mjeseci. Šime ju je svakoga dana posjećivao, šetao se s njom. Bolničko osoblje prihvatilo ga je kao svojeg člana. Nedugo nakon suprugine smrti Šime se vratio u bolnicu kako bi volontirao šetajući se s pacijentima kojima je trebalo malo pažnje i ljubavi ...

Josip i djevojka koja je pala u rijeku

Mjesec travanj ove godine bio je prilično hladan. Josip je bio na krstitkama u blizini rijeke Rude, u sinjskom kraju. Usred proslave u sobu je ušao dječak i povikao: „U rijeci je djevojčica! Pala je u rijeku! ” Ne razmišljajući ni trenutak, Josip je pretrčao pedeset metara koji su ga odvajali od rijeke. Već je bilo ondje nekoliko ljudi koji su pokušavali pronaći prikladnu granu kako bi je pružili djevojčici čije je tijelo izgledalo nepomično. Josip je skočio u vodu i uspio je uhvatiti za kosu u trenutku kad je potonula. Rekao je da osjećao u tom trenu kako mu je Bog produžio ruku... Iznio ju je na obalu gdje joj je odmah pružena prva pomoć. Iako je i sam zadobio ozljede vrata, Josip je bio sretan što joj je uspio spasiti život. 

Medeni mjesec vaših snova

Maja i Željko, oboje novinari, vjenčali su se 2006. Odabrali su Afriku kao odredište za medeni mjesec. Željko je bio ondje nekoliko puta i želio je da oboje putuju i okušaju se u pustolovnom turizmu. Odlučili su da im baza bude u Ruandi, jer su ondje bili hrvatski misionari. Potom su kontaktirali bosanskohercegovačkoga fratra Ivicu Perića koji je ondje od 2003. godine. Fra Ivica im je odmah ponudio smještaj u misiji koju je vodio. Dolaskom Maje i Željka sve je doista postalo prava pustolovina. Otkako su boravili na tome mjestu, oboje su odlučili učiniti sve što mogu kako bi djeca u misiji imala barem osnovno. Danas Maja upravlja humanitarnom udrugom "Srce za Afriku" koja se neprestance bavi prikupljanjem sredstava za selo Kivuma u Ruandi. Zaslugom fra Ivice i svih koji šalju donacije uz pomoć  te humanitarne udruge, uspjeli su ondje osnovati centar „Otac Vjeko“, u čast fra Vjeku Ćuriću, koji je velik dio svog života posvetio misiji, u najgorim trenucima građanskog rata, 1994. Danas u centru djeluje strukovna škola u kojoj se školuju budući stolari, krojači, zidari, električari, vodoinstalateri ... Donacije iz cijeloga svijeta pomogle su gradnji škole koja danas ima 800 metara četvornih, jedanaest učionica, računalnu sobu i velik vrt u kojem su postavljeni spremnici za prikupljanje kišnice. Također je sagrađena još jedna zgrada od 900 četvornih metara, s osam učionica, knjižnicom i čitaonicom. Otvoreni su vrtić i osnovna škola. U ovom misionarskom centru školovalo se ukupno 700 djece i mladih, zaslugom velikog srca ne samo Maje i Željka, nego i mnogih ljudi koji im na različite načine pružaju stalnu potporu.

Priče bez kraja, ili beskrajnost zbirke priča

Ova zbirka priča nastavlja se i dalje. Nemoguće ih je sve spomenuti. Njih ima u medijima, i svjedoče kako svaka osoba može biti pokretač promjena, a kad se snage udruže, mogu se postići predivni rezultati, očitovani u licu svake osobe.