Foto: Stella Hubmayer Foto: Stella Hubmayer

Fra Jozo Peranić, čovjek koji uvijek spominje svoj rodni otok Pag s velikim ponosom i određenom melankolijom, stigao je u Argentinu kako bi se posvetio Hrvatima koji su emigrirali u tu daleku zemlju. Ona je velikodušno otvorila vrata mnogim Europljanima koji su bježali od ratova sa staroga kontinenta. Najprije je radio u crkvi Santo Cristo, u okolici Buenos Airesa, zatim u hrvatskoj crkvi sv. Leopolda Mandića, u gradu San Justu, te naposljetku u Hrvatskome katoličkom centru Sveti Nikola Tavelić u glavnom argentinskom gradu.

Fra Jozo trenutačno vodi ovaj centar gdje se susreću hrvatski iseljenici svih dobnih skupina. Mnogi od njih samo ga vide nedjeljom. Tijekom tjedna zauzet je raznim aktivnostima kojima je svrha pomoći drugima.

Foto: Stella Hubmayer

Posjete u Devoto

Malo tko zna da je fra Jozo neko vrijeme radio u faveli Fuerte Apache. Ondje je zajedno s još jednim hrvatskim svećenikom dijelio odjeću i hranu za više od 700 obitelji u tom krajnje siromašnom i isto tako opasnom dijelu grada. Također je često posjećivao zatvor u Devotu, u zapadnom djelu Buenos Airesa, gdje je pronašao njemačkoga mornara hrvatskog podrijetla, koji je služio kaznu zbog krijumčarenja opojnih droga. I tom je osuđeniku pružao nadu te mu je bio jedina veza s obitelji u domovini. Zbog sličnih kaznenih djela znali su u argentinskom zatvoru završiti i drugi osuđenici kojima je fra Jozo bio jedina poveznicima sa svijetom zbog njihova nepoznavanja španjolskog jezika. Takav je bio  i slučaj s jednim bošnjačkim zatvorenikom koji je i poslije odlaska iz zatvora ostao zahvalan hrvatskom fratru koji nijednom čovjeku nije okrenuo leđa.

Voljeti domovinu

Neumorni fra Jozo svojim toplim osmijehom pozdravlja sve koji dolaze u hrvatsko središte. Ne propušta priliku pozvati svakoga, osobito mlade, da slijedeći Kristov nauk ljube svoga bližnjega, svoju novu domovinu kao i staru domovinu svojih predaka.

Za mnoge je on ne samo svećenik, nego i kolega, savjetnik ili prijatelj. U svakom slučaju, čovjek junačkoga duha.