Foto: Wikipedia.org Foto: Wikipedia.org

Juan Benigar, bijeli poglavica

Ivan ili Juan Benigar od malih je nogu bio zainteresiran za antropološka, ​​sociološka i filozofska pitanja. Usporedno s karijerom građevinskog inženjera u Pragu, Benigar je proučavao i druge predmete koji su ga zanimali. Objava o mogućem potpunom nestanku starosjedilačkog stanovništva u Južnoj Americi, zbog bolesti uzrokovanih načinom života bijelaca, izazvala je veliku zabrinutost.

Odlučio je putovati tim mjestima i zato je 1908. otputovao u Argentinu. Godinu dana živio je u Cipolettiju, a odatle se preselio u Colonia Catriel. Ondje je upoznao Eufemiju Sheypukiñ Barrazu, unuku poglavice Cipriano Catriel. S njom se oženio i imao jedanaestero djece. Ona ga je naučila araukanijskome jeziku koji je vrlo brzo svladao. Šest godina nakon Eufemijine smrti oženio je Rosariju Peña koja je također bila potomak Araucanaca. S njom je imao četvero djece.

Inženjer i istraživač

Juan Benigar živio je petnaest godina u Coloniji Catriel te se posvetio pomaganju njezinim stanovnicima. Među ostalim, svojim znanjem o hidraulici pomogao je području čije je tlo bilo vrlo neplodno i negostoljubivo. Upravo je on nacrtao prve kanale za navodnjavanje i pokrenuo projekt na kojem je i sam naporno radio. Teški uvjeti života ostavili su traga na njegovu zdravlju, pa je morao mirovati nekoliko mjeseci tijekom kojih se posvetio pisanju o Araucancima i njihovu načinu života. Ti su mu spisi omogućili da se učlani u Odbor za američku povijest i numizmatiku, koji je poslije postao argentinska Nacionalna akademija za povijest.

Među radovima koje je projektirao i izveo, Benigar je u Poi Puconu, u blizini Aluminéa, sagradio hidraulični tkalački stroj i pokrenuo tekstilnu industriju u kojoj su se tkanine izrađivale pomoću Mapucheove tehnike.

Pravo blago u njegovim bilježnicama

Argentinski su znanstvenici poslije proučili Benigarove radove o domorodačkim plemenima. Prema analizi Rodolfa Casamiquela iz 1982., Benigar je ukupno napisao 376 radova u kojima se pokazuje njegov veliki intelektualni kapacitet. Osim što je više godina posvetio poboljšavanju kakvoće života Araucanaca, Benigar je pridonio očuvanju njihove kulture i jezika te detaljnom opisu njihova načina života.

Benigarove je radove proučila i magistrica Lidia N. Bruno koja ističe raznolikost tema kojima se Benigar bavio. Sve su one povezane s patagonskom regijom u kojoj je živio, ali u širokom dijapazonu od filozofskih i znanstvenih, do povijesnih, političkih i obrazovnih pitanja.

Savjeti za djecu

Među tolikim spisima, neke je posvetio svojoj djeci. Uključivali su bilješke iz novina, publikacija i knjiga koje je skupljao tijekom vremena i za koje je mislio da bi im mogao ostaviti kao pouku, možda više od nekih velikih knjiga, dajući malim stvarima vrijednost koju zaslužuju. Također im je znao prenijeti prijevode hrvatskih izreka kao što je: zrno po zrno, pogača; kamen po kamen, palača. Tom izrekom popularnom u Hrvatskoj želio je prenijeti i svojoj djeci narodnu mudrost iz stare domovine.

Veliko djelo toga čovjeka, poniznog i predanog, ostavilo je traga u regiji Colonia Catriel i pokrajini Neuquén, u argentinskoj Patagoniji. Danas knjižnica u Aluminé i škola br. 58 u Ruka Choroy nose ime Ivana (Juana) Benigara.