Foto: Gentileza F. Blažević Foto: Gentileza F. Blažević

Učitelj i misionar

Nicolás (Nikola) Plantić rođen je  u Zagrebu, a kršten je u prosincu 1720. u crkvi Svetoga Marka. Studirao je u Hrvatskoj, Austriji i Slovačkoj, a za svećenika je zaređen 1747. godine, nakon što je na vlastiti zahtjev poslan u Južnu Ameriku.

Zbog njegova rada u isusovačkim misijama povezuje ga se s legendom u kojoj se spominje isusovac s istim imenom koji je proglašen kraljem Paragvajaca. Milan Blažeković, poznati pravnik i jedan od osnivača časopisa Studia Croatica, u knjizi "Nikola Plantić: prvi hrvatski misionar u Argentini - tzv. paragvajski kralj", pozivajući se na nekoliko izvora, među kojima i argentinskih, tematizira Plantića kao profesora na Sveučilištu u Cordobi i kao rektora Colegio Grande - danas Colegio Nacional u Buenos Airesu, te proučava povezanost tog Hrvata s legendom o paragvajskom kralju.

Prema Guillermu Furlongu, DI, koji je posvetio raznolike monografije kolonijalnim piscima u području rijeke La Plate, u "Povijesti škole del Salvador" spominje Plantića kao Hrvata i citira Bauckea, Plantićeva suvremenika koji ga opisuje kao mudru i vrlo cijenjenu osobu, izvrsnog profesora filozofije i teologije. U gradu Mendozi čuvaju se dva rukopisa o logici napisana na temelju njegovih predavanja.

Nicolás Plantić bio je profesor u Zagrebu, Varaždinu i Požegi. Paralelno s radom u Cordobi posvetio se misionarskom radu u indijanskom plemenu Charruas. Oni su bili vrlo buntovni, zbog čega im se broj drastično smanjio, a zatim su se pomiješali s brazilskim plemenima te s plemenima u Pampi i Chacu. Skupina koja se naselila u provinciji Santa Fe povezana je s ocem Plantićem. Ali o tome je malo podataka.

Legenda i istina

Nakon protjerivanja isusovaca u veljači 1767., prema dekretu Karla III., Plantić je poslan u Montevideo, a poslije u Cádiz. Stigao je u Zagreb godine 1769. Ubrzo nakon toga, izašla je knjiga nazvana "Nikola I., kralj Paragvaja i car Mameluka " koja govori o Guaranitskom ratu. Autor knjige satirično pripovijeda o Španjolcima i isusovcima. U prijevodu na talijanski jezik, glavni lik nosi ime Nikola Rubiuni, ali nema dokaza da bi on doista bio Nikola Plantić.

Prof. Blažeković zaključuje da isusovac Nikola Plantić zauzima posebno mjesto u povijesti argentinske i hrvatske kulture, kao i povijesti reda kojem pripada. Nije bio ni pustolov niti reformator. No, nema sumnje da je riječ o prvome hrvatskom misionaru i prvom Hrvatu na argentinskom tlu.