Klapa Barun (Foto: Nina Djurdjevic/PIXSELL) Klapa Barun (Foto: Nina Djurdjevic/PIXSELL)

Velike obitelji

Brzo su reagirale žene, muškarci i obitelji iz cijeloga svijeta, suprotstavljajući se mislima francuskog predsjednika, ponosno pokazujući svoju djecu i svoju diplomu i svoj profesionalni uspjeh.

Među onima koji su se odlučili za veliku obitelj, jedna me se posebice dojmila: Nadica Barun, majka dvanaestero djece, koja je na fotografiji u Jutarnjem listu okružena s osmero njih. Baš onih koji čine Klapu Barun iz Svete Nedelje, jedina klapa u zemlji sastavljena od članova iste obitelji, koja je nedavno slavila desetu godišnjicu.

U članku, koji govori više o Nadici nego o klapi njezine djece, osjeća se uzbuđenje, radost, sklad. Nadica Barun govori o objedima na kojima se okuplja obitelj slaveći obljetnice ili rođendane. Svatko sudjeluje bilo kuhanjem bilo pospremanjem.

Nadica ističe da su oni obitelj s više djece. Ne mnogo. "Nikad ne može biti previše djece", i "najvažnija stvar je ljubav u braku". 

Teška vremena

Život je pun lijepih trenutaka, ali i teških vremena. Ova obitelj nije iznimka. Nadica je postala udovica prije četrnaest godina kada je najmlađa kći imala 9 godina, a najstariji su već završili studij. S ponosom kaže da su se tada djeca dokazala: dobila je od njih punu potporu kako bi obitelj mogla opstati. Nastavila je podučavati u srednjoj školi, ali prije odlaska na posao stizala je već pripremati doručak i objed za sve.

Život ide dalje, i mlađa su djeca završavala studij, a nekoliko i glazbenu školu. 2008. godine jedan od njih, Trpimir, predložio je braći da sastave klapu. Do tada su uglavnom pjevali u obiteljskom krugu što je osobito veselilo oca. Te iste godine sudjelovali su kao glazbena skupina na 11. postaji Križnoga puta u svetištu Marije Bistrice.

"Osjećala sam zajedništvo, ponos, sreću. Da se razumijemo, moja djeca su jaki karakteri i tu često dođe do "razmjene mišljenja". Stoga u klapi vrijedi jedno pravilo: svi rade, svi daju sve od sebe, a odluke se donose glasovanjem, ponekad i preglasavanjem", kaže Nadica.

Radost djece

U Nadici nema kajanja premda nije vodila neki luksuzni život, ali očit je sklad, radost i ponos. I to da su njezina djeca, a sada i njihovi unuci, plod teškog rada i žrtve, ali učinjenih s velikim zadovoljstvom. Mnoge su obitelji koje se odluče za te vrijednosti gledajući svoju djecu kao produžetak života zajednice u kojoj je vrijedno dati sve od sebe radi plemenitog cilja.

U vremenima kada se suočavamo s krizom vrednota, primjer te žene, koja je uspjela odgojiti obitelj unatoč nedaćama, i koja izražava iznimnu radost i ponos na svoju djecu, poziva nas na razmišljanje o stavu prema našim prioritetima u životu i tome koliko napora želimo uložiti da oni postanu stvarnost. 

Vrijeme je da se razmišlja o tome jesu li djeca kojima smo blagoslovljeni teret za naš posao, za našu karijeru, za naše ekonomsko blagostanje, ili je sve to samo sredstvo da bismo mogli pružiti djeci ljubav i odgoj kako bi postali dobri ljudi na korist cijele zajednice. O tome ovisi budućnost našeg društva, i naposljetku, našeg naroda.