Dječja bolnica (Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL) Dječja bolnica (Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL)

Osim ako se ne zatraži apartman, ali njih je malo i uglavnom su rezervirani za najmlađu djecu i unaprijed planiranu hospitalizaciju. Dakle, pacijenti dijele sobe s drugom djecom. Svaki od njih s drugom dijagnozom, svaki od njih se različito suočava sa svojim zdravstvenim problemima. Neki imaju svakodnevnu potporu roditelja, ali neki ne mogu na to računati.  

Tijekom naših kraćih boravaka u bolnici, mnogo smo puta naišli na djecu koja sama provode dane. Neki dolaze iz dječjih domova, a njima medicinske sestre pružaju ne samo profesionalnu njegu nego i emotivnu potporu potrebnu za njihov brži oporavak.

Profesija i poziv

Kad smo sa sinom stigli na naš bolnički odjel, u prvim noćnim satima, jedna nam je mlada i simpatična sestra sa svojim veselim komentarima odmah ulila povjerenje i osjećaj topline. Nju je u stopu pratila mala djevojčica, nemirna i znatiželjna, koja nije imala više od tri godine, ali je inzistirala u tome da sestri pomogne u poslu. A sestra, s beskrajnom strpljivošću, davala joj je jednostavne zadatke.

Istom toplinom zračile su sestre koje su radile u drugim smjenama. Neke su bile iskusnije, ali su sve imale isti ljubazni pristup, istu otvorenost prema mladim pacijentima i spremnost da im odgovore na sva njihova pitanja. Takav su pristup imali i liječnici. Sjećam se situacija otprije desetak i više godina kada su se liječnici uglavnom ograničavali na šture informacije. Ovoga sam puta vidjela kako i djeci i roditeljima odgovaraju na sva pitanja, puni obzira i poštovanja.

Treba dodati da je moj sin, tijekom hospitalizacije, pohađao satove matematike, kemije, hrvatskog i vjeronauka, s profesorima i školskim programom koji redovito funkcionira u bolnici. Također je bio na seminaru o psima vodičima, a pozvali su ga i na kraći tečaj robotike. U bolnici radi i vrtić, uvijek pun djece spremne za igru.

Takav pristup prema malim pacijentima, napredak u profesionosti liječnika i medicinskih sestara, jača u roditeljima osjećaj sigurnost da su im djeca u dobrim rukama. I tu se vidi razlika: uz profesionalnost osjeća se odanost i ljubav koju djelatnici bolnice gaje prema svojem pozivu. Zapravo, poziv koji se na takav način svaki dan živi, stvara u svakom radnom okružju poticajno ozračje. 

Bolnica po mjeri pacijenta

Jedna od iskusnijih sestara ispričala mi je kako se njihov odjel osuvremenio te kako se tijekom godina mogu zapaziti promjene i  kod roditelja. Danas su oni mnogo uplašeniji, traže više informacija, zahtijevaju brze rezultate pa medicinskom osoblju nije uvijek jednostavno postupati.

Zato bih, kao roditelj, željela i ovim recima iskazati divljenje i zahvalnost prema djelatnicima Dječje bolnice, posebice prema sestrama. Teško je svaki dan gledati malu djecu u patnji, te njima i njihovim roditeljima svaki dan ponuditi pozitivno ozračje, profesionalnu njegu, pa i emotivnu potporu. Naša su djeca u njihovim rukama, a oni su zavrijedili naše poštovanje, povjerenje i zahvalnost.