Dnevnik Ine; Dolores (Loly) u Zagrebu (Foto: M. Dolores Ugalde de Cudina) Dnevnik Ine; Dolores (Loly) u Zagrebu (Foto: M. Dolores Ugalde de Cudina)

Upoznala sam je kad je padala i ozlijedila se. No, unatoč tomu, Loly, ili službeno María Dolores, pojavila se sa širokim osmjehom i toplinom kojom izaziva taj osjećaj da ju znaš oduvijek. Njezina priča ima crtice koje je duboko povezuju s Hrvatima.

Dobro sačuvana tajna

Jednog dana u siječnju 1959. godine mladi student zrakoplovnog inženjerstva pokucao je na vrata obitelji Ugalde te ostavio neke dokumente za kolegu sa studija, susjeda spomenute obitelji, koji nije u tom trenutku bio doma. Loly je bila ta koja se pojavila na vratima, ne sluteći da je ustvari otvorila vrata vlastitoj budućnosti. Taj čovjek, njezin dragi Ino, postao joj je suprug s kojim je dijelila sljedećih 46 godina života.

U njezinim se riječima da naslutiti da su imali skladan brak, bogat prekrasnim trenucima, putovanjima, sjećanjima na obljetnice i osobito dragim posjetima Međugorju, svetištu Kraljice Mira.

Ubrzo nakon što je postala udovica, Loly je odlučila preseliti se u manji stan. Tijekom priprema za selidbu prihvatila se naporne zadaće pregledavanja različitih papira i dokumenata svojega supruga. Među njima je pronašla isječke iz novina, ladicu s korespondencijom, fotografije. U jednoj od kutija bile su kronološki raspoređene 24 bilježnice: prvih sedam na hrvatskome jeziku. Bio je to dnevnik koji je Ino napisao tijekom godina. Početna točka bila je bijeg iz komunističkog sustava. Ino je tada imao samo 12 godina. Njegovi opisi takve teške stvarnosti bile su popraćene ilustracijama: različiti krajolici, zrakoplovi koji su ispuštali bombe, vojnici ...

Kao knjižničarka, Loly je dala prevesti te bilježnice i pretvorila je dnevnik svojega voljenog Ina u pažljivo oblikovanu knjigu, nastojeći zadržati originalnost i svježinu kojom je napisana i ilustrirana. Odabrala je samo prvih sedam jer govore o ratnim godinama, i još dvije u izbjegličkim logorima, sve do dolaska u Argentinu.

Na tim stranicama Loly je prepoznala imena i neke priče koje je on njoj bio ispričao. Druge bilježnice opisuju svaki dan od njegova dolaska do 1952., napisane su na engleskome jeziku.

Tijekom svojega posljednjeg putovanja u Hrvatsku Loly je predala Ininoj rodbini primjerak knjige koju je brižno izradila kako bi  oni mogli zadržati sjećanje i doživjeti vjerno svjedočanstvo o tolikim životnim događajima.

Imala sam priliku vidjeti je: povijesni je dokument čije riječi i ilustracije odražavaju surovu ratnu stvarnost. Dnevnik poslije govori o životnim izazovima koje mladić prolazi u novom svijetu, potom  kao poslovni čovjek, zajedno sa svojom suprugom, uspijevajući se povezati s domovinom povremenim posjetima, među kojima je neobilazan odlazak u Međugorje.

Kraljica Mira

Ti posjeti Međugorskom svetištu u Loly su potaknuli duboku pobožnost koja ju je pratila tijekom cijeloga života. Danas, u dobi od 87 godina, Loly i dalje strastveno širi pobožnost  Kraljici Mira među ljudima u svojoj zajednici.

Na svojem posljednjem putovanju provela je nekoliko dana u Međugorju. Zatim je otišla u Pakoštane da Ininoj obitelji preda knjigu u kojoj je dugogodišnjim radom zabilježena povijest života tijekom razdoblja za koje rodbina izbjeglica ne zna, ili malo zna. I to s gledišta djeteta koje stasa u turbulentnim vremenima, ali, unatoč tomu, kao odrastao čovjek zaokružio je obiteljsku priču.